Ekipa Faktora u pratnji predstavnika Sindikalne organizacije BHRT-a obišla je jučer neke od prostorija u kojima rade uposlenici, razgovarala sa njima i uvjerila se na licu mjesta u dosta teške uslove rada, ali i neizvjesnost sa kojom se susreću naše kolege. U zgradi RTV Doma vrijeme kao da je odavno stalo. U ovom trenutku problem jednog broja uposlenika je što ne mogu ovjeriti zdravstvene knjižice.
Stari magnetofoni
– Ne znamo šta se događa. Već više od deset dana neke naše kolege ne mogu se liječiti, ali ima i onih koji uredno ovjere knjižicu na mjesec. Opet imamo ljudi kojima se ovjeri samo na jedan dan kako bi mogli otići ljekaru. Situacija je ovdje sve teža. A da ne govorim što nam se već deset godina, svaki mjesec, govori da ćemo plaće možda dobiti – priča domaćin Željko Bajić, predsjednik Sindikalne organizacije BHRT-a, sa kojim smo obišli neke od radnih prostora bh. radija.
Zadržali smo se u takozvanoj emisionoj režiji u kojoj nam se pokazuju magnetofoni koji su svuda u svijetu davno prevaziđeni. Ali ne i u ovoj ustanovi.
– Kada su nam došli u goste, novinari Deutsche Wellea nisu mogli vjerovati da radimo s tom opremom, pa su nas zamolili da je slikaju. Mi te magnetofone zovemo ‘olimpijcima’ jer su iz 1984. godine. Imamo i opremu iz 2001. godine, ali i ona je na izmaku. O vozilima da vam i ne pričamo – priča Bajić.
Razgovarali su i sa uposlenikom Edinom Pašićem koji smatra da su jedina televizija koja još radi sa beta kasetama.
– One su iz olimpijskog vremena, a doba je digitalizacije. A te kasete su napuštene još devedesetih godina prošlog vijeka. Više su za muzeja nego za posao. Ali ljudi se trude koliko mogu. Većina nas je u kreditima i kada plaće kasne, nastane panika. Još je gore bračnim parovima koji su oboje ovdje zaposleni. Neizvjesnost i stres su naša svakodnevica – priča Pašić.
Bez prozora
Obilazeći dio u kome su smještene prostorije radija, uvjerili su se da je inventar uglavnom prevazišao svoj vijek trajanja, stolice su oguljene, kao i podovi u prostorima gdje se radi.
– Ovo vam je prijemna soba. U njoj nema ni prozora ni zraka, a mi trebamo po osam sati svaki dan ovdje provoditi. Ranije kada se razbolimo mogli smo otići ljekaru, a sada ni knjižice ne možemo ovjeriti. Ne znam do kada će trajati ova agonija – kazala nam je jedna od uposlenica.
Izvor: faktor
