BiHLifestylePreporučujemoU fokusuZanimljivosti i zabava

Drvena Marija, žmira, lastiš, kadija: Zašto toga više nema?










Danas je dan sklapanja novih prijateljstava. Koliko vi na dnevnoj, sedmičnoj, mjesečnoj i godišnjoj bazi sklopite prijateljstava i na koji način se ta prijateljstva sklapaju?

Zapitate li se ikada kako je to izgledalo nekada, a kako izgleda sada? Kada gledamo opću sliku današnjice i sliku od prije, pored tehnološkog rasta koji mijenja našu sadašnjicu i budućnost, vidimo i nagle promjene u društvu. Bilo da u to društvo spadaju djeca, tinejdžeri, punoljetne osobe, roditelji, djedovi ili bake, sve se kod komuniciranja sa drugim ljudima totalno promjenilo. 

Prisjetimo se vremena prije 10 godina ili malo više, da vidimo kako se sklapalo prijateljstvo sa prijateljima koje sada poznajemo dugi niz godina.

Ko će po loptu…?

Krenimo od dječijeg perioda, kada ste sigurno na ulicama mogli vidjeti mnogo više djece na ulicama sa loptom nego sada. Svaka grupa društva nije sigurno bila ispod desetero djece. Dijete od ranih jutarnjih sati, poslije doručka odmah izađe napolje i krene da kuca drugim prijateljima na vrata kako bi se družili po čitav dan.

Onda roditelji uzalud pokušavaju u podnevnim i večernjim satima utjerati dijete u kuću kako bi imao barem još jedan obrok, ali dijete tvrdoglavo neće i neće u kuću, jer zna da bi njegov izostanak od 15-ak minuta mogao pokvariti čitav koncept igre. Ili još bolje, nisi morao kucati nikome na vrata da bi taj neko izašao napolje, nego jednostavno bi se samo pojavio na ulici sa loptom, a kroz prozor bi te društvo ugledalo i pojavilo bi se odmah kraj tebe.

Najveća briga svakog djeteta je bila “ko će danas iznijeti loptu napolje”, “ko će po loptu kada ode u komšijino” ili “kako ću ući u kuću ovako pun/puna blata”. To su bila ta dobra vremena o kojima danas svi pričaju. Djeca koja su ovako postupala u svom djetinjstvu danas su mnogo bolji  i zreliji ljudi, koja imaju mnogo iskustva, hrabrije i čvršće osobe.

Drvena Marija vs. Facebook i Instagram

Danas kada pogledamo, tehnologija kod djeteta utiče mnogo na njegov razvoj. Bez mobitela se ne ide nigdje. Što je najgore, djeca iako inzistiraju sama od sebe da im se kupi mobitel, roditelji isto tako više nemaju mnogo pouzdanja u dijete, pa ga ne puštaju nigdje napolje bez toga, ne razmišljajući na koji način će to da utiče na dijete dok bude odrastalo. Teško je vidjeti danas puno dvorište djece koja se igraju sa loptom, igraju žmire, kadije, drvene Marije… A još teže vidjeti grupu djece kako trče kroz grad ili čuti njihovu galamu.

Odbojka na ulici, godina 2020.

U kući se pojavila odbojkaška lopta. Nakon ko zna koliko godina u kuću je kročila prava lopta. Do tada niko nije ni primjetio da je ona u kući nedostajala. Izazivajući svoje prisustvo u ćošku, onako žuta, plava i bijela, natjerala me da je uzmem i iznesem na ulicu. Kao što je ona mene natjerala, ja sam natjerala sestru i mamu da i one igraju odbojke sa mnom.

Nije bilo auta i prolaznika koji se nisu okrenuli za nama i zapitali se otkud ponovo neko da se igra obične odbojke bez mreže onako surovo na ulici. Veselo su svi poznati i nepoznati pozdravljali i navijali za taj korak. Ovako druženje nekada je bilo česta pojava i uopšte ne iznenađujuća, a danas to druženje ima naziv “Send Friend Request.”

Naravno, pošto i ja spadam pod uticaje tehnologije, nisam mogla a da svoj izlazak napolje ne podijelim na društvenim mrežama. Time sam još više zaintrigirala mnoge i navela ih da se nekolicina nas, ko je još ostao ovdje u blizini iz starog uličnog društva, sljedeći topli vikend ponovo okupi u našoj staroj ulici i da odigramo koju partiju obične odbojke.

Osjećaj je nevjerovatan

Osjećaj je nevjerovatan, vremeplov kao da postoji. Ako ne postoji fizički vremeplov, sigurno je ovaj duševni lijepo iskoristiti i iskusiti zaboravljene sretne događaje, prisjetiti se djetinjstva i time napuniti energije za nove društvene pobjede. Ništa se ne može porediti sa ovim osjećajem.

Zato, pored klasičnog sklapanja prijateljstva, uradite nešto što niste godinama, a maštate da to dugo napravite samo nemate dovoljno hrabrosti, jer mislite da će to učiniti da izgledate kao “budala” u današnjem modernom svijetu. Iskoristite dolazeći lijepi period.

Skupite staro društvo, ako ne staro onda one nove ljude koje imate oko sebe, pozovite ih i budite djeca. Izađite jednom sedmično na ulicu, nema veze što imate 20, 30, 40 i više godina. Igrajte žmire, uzmite grančicu i igrajte se drvene Marije. Šutirajte loptu na golove u razdaljini od samo nekoliko metara.

Probudite ono dijete u sebi koje već godinama spava u dubokom snu, negdje u ćošku vaše ličnosti.

M. J.



Možda će Vas zanimati i:

Back to top button