U povodu obilježavanja Kurban-bajrama, razgovarali smo sa Šefkom Sulejmanovićem, doktorom historijskih nauka i direktorom Instituta za društvena i religijska istraživanja u Tuzli.
Na temelju brojnih istraživanja i životnog iskustva, Sulejmanović je govorio o obilježavanju mubarek-dana, problemima sa zloupotrebom vjere i različitim vrstama utjecaja.
Doktore, kako se vjernici trebaju odnositi prema ibadetima hadža i kurbana?
– Islam ne zagovara regionalni pristup kad su u pitanju blagdani zato što je Božije vrijeme svako vrijeme u kojem živimo. Blagdan je trenutak u našoj prolaznosti, u tom vremenu kada mi malo zastanemo da vidimo gdje smo i idemo li u pravom smjeru i na neki način svodimo račune s dragim Bogom. Što se tiče hadža, vidimo najdirektniju vezu približavanja dragome Bogu, jer prilikom obreda hadža izgovaramo riječi: “Odazivam Ti se, moj Bože, odazivam Ti se.” Kurban u svom značenju izvornom znači naše približavanje dragom Bogu. U islamskim predajama stoji da do dragog Boga neće stići krv ili meso nego, zapravo, da je bitna naša namjera. Upravo naša namjera stiže do Gospodara svjetova.
Vrijeme u kojem živimo
Ne možemo govoriti o ovom obredu a da ne spomenom dva božija poslanika Adema, a. s., i njegove sinove, kada je od jednog bila primljena žrtva, a od drugog nije upravo zbog te namjere. I, naravno, Ibrahima, a. s., koji je bio stavljen u takav položaj, u takvu kušnju da žrtvuje svoga sina. Naravno, otac voli sina, ali Bog mu je miliji i Božije naređenje je preče. To je vjerska logika i, s ljudskog aspekta, moglo bi se postaviti niz pitanja, ali onaj ko hoće da se približi Bogu, treba da vjeruje i da čini u skladu s onim što je dragi Bog odredio. Onaj ko u to vjeruje, zna da neće propasti njegovo dobro djelo.
Čega bosanski muslimani moraju biti svjesni u svjetlu globalnih svjetskih kretanja?
– Mi pripadamo hanefijskom mezhebu, a Ebu Hanifa je bio poznat kao izraziti racionalista. U svom djelovanju najčešće je išao ka traženju racionalnih rješenja. Moramo uvažavati mjesto, vrijeme i prilike u kojima živimo. Gazi Husrev-beg je, ostavljajući nam svoju Medresu kao vakuf, rekao da učimo djecu onako kako to budu zahtijevali mjesto i vrijeme. Bosanski muslimani moraju biti duboko svjesni mjesta i vremena u kojem živimo. Bez uplitanja sa strane i sa mirnim komšijskim raspoloženjem, mišljenja sam da bosanski muslimani mogu biti za primjer svima ostalima.
Koliko je u našoj državi prisutno tradicionalno prakticiranje islama?
– Imamo običaje koji su tradicionalno ukorijenjeni na našim prostorima i oni odražavaju jednu širinu pogleda bosanskih muslimana. Veliki mislilac Šekib Arslan, obilazeći svijet, došao je i u BiH i nakon toga rekao kako u to vrijeme nigdje nije vidio muslimane koji su ostvarili takav napredak kao mi u određenoj sredini. Mislilac svjetskog glasa, dr. Akbar Ahmad u superlativima je govorio u bosanskim muslimanima. Radujem se ovakvim riječima, ali me je ponekad strah naše naivnosti i nekonzistentnosti u našim postupcima.
Učiti jedni od drugih
Kakve vrijednosti moramo čuvati?
– Smatram da je svaki ekstremizam rezultat nedovoljne učenosti ljudi koji ga ispoljavaju. Ko god je pravilno i temeljito obrazovan, bez ideologiziranja, ima širine za druge. Nije nebo samo ono što se vidi kroz badžu, rekli bi neki. Smatram da je to u našim prilikama jedna prolazna faza, jer su i prije na našim prostorima postojali modernisti i tradicionalnosti. Vodile su se rasprave o nošenju šešira, mahrame, brade… Nisu to nova pitanja, a moj kratak odgovor je parafraziranje mišljenja nekih intelektualaca, koji su istaknuli: “Ne možemo ići naprijed gledajući nazad.” Mi živimo u Evropi. Evropljani su vrijedan i čestit narod. Moramo čuvati vrijednost koje imamo kao evropski narod, ali se moramo držati i svoje tradicije, učiti jedni od drugih. Imamo određene trendove u pristupu vjeri i njenom tumačenju, koji su, po meni, prolazni, rekao bih dječije bolesti. Mi ćemo to, ako Bog da, uspješno prevladati i nisam naročito zabrinut u tom pogledu.
Vjera se često zloupotrebljava, pogotovo u dnevnopolitičke svrhe.
– Ima, da budem jasan, zloupotreba. No, ja pravim razliku između vjere koja je nešto lično i samo naše i religije. Imamo združenost vjere i politike, isticanje vjerskih simbola na političkim skupovima… Da nije sprege politike i vjere, ne bismo, recimo, imali crkvu u dvorištu nane Fate Orlović. Ovo pitanje se mora racionalno analizirati, a mišljenja sam da od takve vrste zloupotrebe niko nema koristi. Ima i pojedinaca koji zloupotrebljavaju vjeru, ali su oni najčešće izmanipulirani. Terorizam je, svakako, nejekstremnija forma zloupotrebe vjere..
Lijepa riječ je kao lijepo drvo
Sulejmanović ističe kako u mubarek-danima, ali i svim drugim danima i prilikama, treba lijepo razgovarati i ophoditi se.
– Mubarek-dani su vrijeme kad se, zapravo, emitira ljubav u svakom pogledu. Mi uvijek tu ili najčešće spominjemo naš lijep običaj čestitanja, obilaženja rodbine i komšija, darivanja, ne zaboravljamo ni naše merhume. Dar Božiji je govor, a čovjek je prihvatio da će biti biće lijepog govora. Bog nas uči toj kulturi međusobnog komuniciranja i to treba da dođe do izražaja u ovim danima. Lijepa riječ je kao lijepo drvo. Spominjemo to u ovim danima, kad lijepa riječ treba ne samo da otvori vrata nego i da otvori ljudska prsa, da širi optimizam i da, gdje god možemo, uklanjamo tjeskobu – kaže dr. Sulejmanović.
Izvor: Dnevni avaz
