Dragan Čović je ovim svojim istupom u Narodnoj skupštini Republike Srpske samo potvrdio ono što već dulje vremena govorim – naime da je u tandemu s Miloradom Dodikom – razbijač Bosne i Hercegovine, kazao je bivši predsjednik Republike Hrvatske (2002.-2010.) i posljednji predsjednik Predsjedništva SFRJ Stjepan Mesić, koji je ovih dana ponovo snažno angažiran za Bosnu i Hercegovinu, što je i povod ovog razgovora.
“Ono što on radi sasvim sigurno nije na korist Hrvata koji žive u Bosni i Hercegovini, pa se stoga i ne čudim oštrim komentarima u javnosti Hrvatske,” kazao je Mesić osvrćući se na pisanje medija u Zagrebu koji su Čovićevo veličanje bh. etniteta RS nazvali veleizdajničkim činom.
Pljuska u lice
Nadalje, Mesić smatra da je to “izravno pljuska u lice” svim onim hrvatskim stradalnicima s prostora bh. entiteta RS, hrvatskim prognanicima, ali i predstavnicima Katoličke crkve poput biskupa Franje Komarice koje Dodik i njegov režim već godinama i decenijama proganjaju.
O sankcijama Čoviću
Upitan za komentar ratnog člana Predsjedništva BiH, prof. dr. Ive Komšića da bi Čoviću trebale biti uvedene međunarodne sankcije, kao Dodikovom pomagaču, Mesić je odgovorio:
“Cijenim profesora Ivu Komšića i respektiram njegove stavove. Ne bih želio ni na koji način prejudicirati ponašanje međunarodne zajednice, ali ako je Dodik razbijač BiH i izriču mu se sankcije, onda ne vidim zašto bi se različito postupalo prema bilo kome, ako taj netko, u ovome slučaju Dragan Čović, također radi na razbijanju BiH.”
Apel za spas BiH
Mesić, zajedno sa još dvojicom članova posljednjeg Predsjedništva SFRJ, našim Bogićem Bogićevićem i Vasilom Tupurkovskim iz Sjeverne Makedonije, ovih dana dovršava dokument nazvan Apel za spas Bosne i Hercegovine, koji planiraju uputiti ključnim instancama unutar i izvan BiH na kojima se odlučuje o toj zemlji, ali će ga namijeniti i “svima kojih se to tiče”, kao i cijeloj javnosti.
Šta je osnovna ideja Apela?
“Potaknulo me koje stanje u BiH je zabrinjavajuće i koje, bude li se zaoštravalo, prijeti ne samo BiH, nego i cijeloj regiji. Apelom za spas Bosne i Hercegovine želimo, Bogić Bogućević, Vasil Tupurkovski i ja, upozoriti na neodrživost i potencijalnu opasnost takvog stanja, podsjetiti kako svi dosadašnji napori da se stvari pomaknu s mrtve točke nisu urodili plodom i ukazati na put za koji mi mislimo da bi njime trebalo ići,” rekao je Mesić.
Postavljanje novih temelja
Zabrinut jer, kako kaže, država Bosna i Hercegovina jedva funkcionira.
“Ako bih se poslužio rječnikom iz ovog pandemijskog vremena, onda bih rekao da je na respiratoru. Dosadašnji pokušaji traženja izlaza iz krize pokazali su se neuspješnima, jer se išlo pogrešnim putem. Izlaz nije u popravljanju fasade, nego u postavljanju novih temelja,” dodao je.
Komentirajući generalno situaciju na prostorima bivše Jugoslavije Mesić je istakao da je “od kraja ratova u kojima se raspala Jugoslavija prošlo već dovoljno vremena, da smo svi trebali živjeti u sređenim, konsolidiranim državama”.
“Da su među tim državama trebali biti uspostavljeni dobrosusjedski odnosi na bazi zadovoljavanja uzajamnih interesa i pune ravnopravnosti i da su ratne rane zaliječene. Nažalost, ništa, ili gotovo ništa do toga. Ponašamo se, mislim na vladajuće elite – mada ih ne izjednačavam – kao da je rat završio jučer, uvijek iznova podgrijavamo stare tenzije i nepovjerenja i, što je napogubnije – mržnju. Tako dalje ne može,” konstatirao je Mesić.
Poruka građanima BiH
On je, na kraju, sagledavajući poziciju Bosne i Hercegovine, uputio poruku građanima naše zemlje.
“Tu ste, gdje jeste. Niste birali ni gdje ćete živjeti, ni tko će vam biti susjedi. Morate naći načina da ponovo uspostavite međusobno povjerenje i razumijevanje, jer samo tako ćete moći zajedno. A druge vam nema, nego da zajedno živite. Snovi o podjeli BiH nisu snovi, nego noćne more. Svi, uključujući Hrvate, moći će ostvariti sva svoja prava, na svoju korist i ni na čiju štetu, ako se prihvati koncept građanske države koji u osnovi znači da sva prava što ih netko ima izviru iz činjenice da je on, odnosno ona građanin/ka Bosne i Hercegovine. Dakle, osnova sistema mora biti građanin, pojedinac, a ne nacija. I to je sve.”
