Život piše najljepše priče, a sportski bh duh još jednom je pokazao zašto je tako poseban i bitan.
Status Fahrudina Kurtovića prenosimo u cjelosti.
“Vučić digao vojsku i poslao je prema Kosovu. Zajednička vježba policije Republike Srbije i Republike Srpske. Bosna je podijeljena samo to još niko neće da kaže, izjavljuje Dodik. Lako bi moglo doći do ponovnog rata u BiH. Sve ovo su Top vijesti iz medija.
U Visokom publika cijelo poluvrijeme aplaudirala rukometašima Sloge iz Doboja čestitajući im pobjedu nad svojom visočkom Bosnom. Rukometaši Gračanice zajedno sa navijačima oduševili sve stanovnike Trebinja. Gračanički rukometaši u Banjaluci odigrali utakmicu protiv Borca. Obadvije ekipe zajedno bodrili i domaći i gostujući navijači.
U Gračanici rukometaši Borca iako su izbacili Gračanicu iz polufinala play off-a za prvaka BiH, ispraćeni aplauzima. Trener i igrači Borca u izjavama i za Federalne i za Banjalučke medije kazali nećemo o utakmici protiv Gračanice, hoćemo o divnoj Gračaničkoj pubilici. Hvala divnoj Gračaničkoj publici. Hvala rukometašima Gračanice što nam vraćaju vjeru u sport i sportsko prijateljstvo izjavljuju rukometaši Borca iz Banja Luke.
Ovo su vijesti iz života i iz stvarnosti.
Sve ovo je uvod u priču o rukometu i rukometnom klubu Gračanica i navijačima iz Gračanice. Jedan novinar je sve ovo što se dešava u gračaničkom rukometu i na rukometnim utakmicama u Gračanici nazvao “gračanička rukometna bajka”. Bajke znamo šta su, prelijepe priče koje nisu stvarnost. Jedan drugi novinar napisa da postoje situacije, istina rijetke i da postoje ljudi koji od bajke mogu napraviti stvarnost.
To su uspjeli rukometaši i navijači Gračanice. Gdje god da su došli. Koga god da su dočekali.
Emitovali su toliko pozitivne energije i ljubavi prema sportu da je to jednostavno kao zaraza prelazilo na druge tako da su se i oni počeli ponašati isto.
Rukometna energija i navijačka ljubav iz Gračanice zarazila je rukometaše i navijače u Visokom, Trebinju, Doboju, Banjaluci, Donjem Vakufu-Uskoplju, Brčkom, Mostaru.
Kad ozbiljan čovjek, vrhunski igrač, reprezentativac, zaplače, ne zbog toga što mu je ekipa izgubila, nego od radosti što ima takvu ekipu… I kad tako kroz suze čestita protivniku i poželi mu da on umjesto njegove ekipe bude prvak, onda je to stvarnost ljepša i od najljepše bajke.
Upravo to je uradio trener Gračanice Damir Doborac poslije uzvratne utakmice polufinala play off-a protiv Borca iz Banjaluke.
Njegovu ekipu od finala je dijelio samo jedan gol, a on čestita protivniku suznih očiju ponosan na svoju ekipu i ponosan na atmosferu koju je u Gračanici napravio rukomet.
Na toj istoj utakmici i igrači Borca su se više radovali aplauzima domaće publike nego vlastitom prolazu u finale.
Sve to što je pokrenula ta Gračanička rukometna bajka prestaje da bude samo jedna lijepa sportska priča.
To postaje sve više jedna lijepa životna, narodna, državna i ponajviše ljudska priča koja je pomogla mnogima da pronađu i pokažu čovjeka u sebi.
Hvala Vam gračanički rukometaši. Hvala Vam gračanički navijači. Damire budi ponosan na svoju ekipu, na svoje reprezentativce i na svoje iskrene dječačke suze. O onim ljudima koji su kao uprava, sponzori, ljekari, oružari, maseri, pomoćni treneri bili manje vidljivi dio te bajke valja pisati posebnu priču.
Ne, ova gračanička bajka nije završena.
Ona je tek počela. To jednostavno mora biti tako.”
