Dok se svijet još uvijek budio zbog potencijalne opasnosti da se novi koronavirus brzo širi iz središnje Kine, 25. januara, dvije su vlade zabilježile četiri nove infekcije na svom teritoriju.
Australija i Tajvan imaju sličnu populaciju od oko 24 miliona ljudi, obje zemlje su otočne, što omogućuje strogu kontrolu nad tim ko prelazi njihove granice, a također obje imaju snažne trgovačke i saobraćajne veze s kontinentalnom Kinom. Međutim, deset sedmica od tog datuma, u Australiji ima gotovo 5.000 potvrđenih slučajeva, dok na Tajvanu manje od 400.
Pitanje nije u čemu je Australija pogriješila – 20 zemalja ima više slučajeva nego Australija, a sedam ima 10 puta više od većine – nego kako je Tajvan držao virus pod kontrolom kada ga drugi dijelovi svijeta nisu imali.
Teško naučene lekcije
Za vrijeme teškog akutnog respiratornog sindroma (SARS) 2003. Tajvan je bio među najteže pogođenim teritorijama, zajedno s Hong Kongom i južnom Kinom. Otok je stavljen u karantin – 180 kilometara (110 milja) od kineske obale na jugoistoku – 181 osoba je umrla.
Dok je SARS sada “blijedi” u poređenju s trenutnom krizom, pogodio je veći dio Azije i bacio sjenu na to kako da ljudi reaguju na buduće epidemije. To je pomoglo mnogim dijelovima regije da brže reagiraju na izbijanje koronavirusa i shvate opasnost ozbiljnije nego u ostalim dijelovima svijeta, kako na državnoj tako i na društvenoj razini, a granična kontrola i nošenje maski za lice brzo postaju rutina, piše CNN.
Tajvan ima zdravstveni sistem svjetske klase, koji ima univerzalnu pokrivenost. Kako su vijesti o koronavirusu počele stizati iz Wuhana uoči Lunarne nove godine, dužnosnici Tajvanskog nacionalnog zdravstvenog zapovjednog centra (NHCC) – osnovan nakon SARS – brzo su reagovali kako bi odgovorili na potencijalnu prijetnju, prema nedavnom izvještaju u časopisu “American Medical Association” (JAMA).
“Tajvan je u posljednjih pet sedmica brzo sastavio i implementirao popis od najmanje 124 stavki za zaštitu javnog zdravlja”, navodi se u izjavi suautor Jason Wang, tajvanski ljekar i vanredni profesor pedijatrije na Stanford Medicine.
To se događalo dok su druge zemlje još raspravljale hoće li nešto poduzeti. U studiji provedenoj u januaru, Univerzitet Johns Hopkins navodi da je Tajvan jedno od najugroženijih područja izvan kontinentalne Kine zbog svoje blizine, veza i saobraćajne povezanosti.
Među tim prvim odlučnim mjerama bila je odluka o zabrani putovanja iz mnogih dijelova Kine, zaustavljanje pristajanja brodova u lukama i uvođenje strogih kazni za one koji prekrše karantin.
Osim toga, tajvanski dužnosnici također su krenuli u povećanje proizvodnje maski za lice kako bi osigurali lokalnu opskrbu, izveli testiranje na koronavirus na cijelom otoku – uključujući testiranje ljudi koji su prethodno imali neobjašnjivu upalu pluća – i najavili nove kazne za širenje dezinformacija o virusu.
S obzirom na kontinuirano širenje COVID-19 u svijetu, razumijevanje stavki koje su brzo provedene na Tajvanu i učinkovitosti istih u sprečavanju epidemije velikih razmjera, može biti poučno za druge zemlje.
Tajvanska vlada naučila je iz svog iskustva SARS-a iz 2003. godine i uspostavila mehanizam za javno zdravstvo kako bi omogućio brze odluke za sljedeću krizu. Dobro obučeni i iskusni timovi dužnosnika brzo su prepoznali krizu i aktivirali su strukture za upravljanje u hitnim situacijama za rješavanje izbijanja virusa.
Konkretno, brzi i transparentni odgovor Tajvana – s medicinskim radnicima koji svakodnevno održavaju brifinge o tom pitanju – predstavljen je kao primjer kako se demokratije još uvijek mogu vladati u epidemijama, čak iako su neki tvrdili da samo autokratska vlada poput Kine može učinkovito kontrolirati tako brzo širenje virus. Tajvan je također izbjegao vrstu strogih zabrana koji su karakterisali reakciju u Kini i mnogim drugim zemljama.
Tajvan je sada u tako jakoj poziciji da je nakon nekoliko sedmica zabrane izvoza maski za lice kako bi se osigurala domaća opskrba, vlada u srijedu rekla da će donirati 10 miliona maski Sjedinjenim Američkim Državama, Italiji, Španiji i devet drugih evropskih zemalja, kao i manjim nacijama koje imaju diplomatske veze s otokom.
Politika u vrijeme pandemije
Relativni uspjeh Tajvana u kontroli epidemije koronavirusa uveliko je u sjeni pogoršavajuće krize u Evropi i SAD-u. Zašto zapadne zemlje nisu slijedile politiku Tajvana u januaru i februaru, kada su još uvijek imale priliku, ostaje nejasno. Jedan potencijalni faktor koji su mnogi promatrači naveli je da Tajvan, za razliku od većine ostalih vlada, nije član Svjetske zdravstvene organizacije (WHO).
Peking sprečava Tajvan da učestvuje u mnogim međunarodnim organizacijama, osim ako to ne učini na način koji je u skladu s načelom “jedne Kine” – koja ne prihvata odvojenost otoka od kopnene Kine – takvim nazivajući sebe “kineskim Tajpejem” na Olimpijskim igrama.
Tajvan je imao status promatrača u WHO-u do 2016. To se promijenilo, međutim, izborom predsjednika Tsai Ing-wen-a, tradicionalno demokratske stranke za nezavisnost, koju je slijedio Peking, masovno pojačavajući pritisak na Taipei, propovjedništvo njegovih nekoliko preostalih diplomatskih saveznika i priređivanje vojnih snaga sile.
WHO tvrdi da isključenje Tajvana sa sastanaka država članica ne utiče na svakodnevno dijeljenje zdravstvenih informacija i smjernica, s tim da stručnjaci i zdravstveni radnici i dalje komuniciraju s međunarodnim kolegama kroz organizaciju. Međutim, brojni promatrači, uključujući tajvanske dužnosnike, tvrde da je WHO imala negativan učinak i za vrijeme epidemije SARS-a i trenutne krize.
Natasha Kassam, stručnjak za Kinu, Tajvan i diplomatiju iz australijskog Instituta Lowy, rekla je da je u pandemiji koronavirusa nedostatak izravnih i pravovremenih kanala za WHO “rezultirao netačnim izvještavanjem o slučajevima u Tajvanu”.
Taj nedostatak informacija možda je prisilio Tajvan da radi sam i rano donosi odluke neovisno o smjernicama WHO. Pomoć ide, međutim, u oba smjera, a posljednjih su se sedmica tajvanski dužnosnici više puta žalili da njihovo isključenje iz WHO-a sprečava da otok igra punu ulogu u globalnom odgovoru.
“Želimo pomoći – poslati naše sjajne liječnike, naše velike istraživače, naše velike medicinske sestre – i podijeliti svoje znanje i iskustvo sa zemljama koje su mu potrebne”, rekao je prošle sedmice Chen Chien-jen, epidemiolog na Univerzitetu Johns Hopkins.
Vlasti na Tajvanu iskoristile su prošle sedmice intervju s pomoćnikom generalnog direktora WHO-a Bruceom Aylwardom iz Hong Konga, u kojem se činilo da izbjegava pitanja o Tajvanu. U izjavi je rekao da “pitanje tajvanskog članstva u WHO-u ovisi o državama članicama WHO-a, a ne o uposlenicima WHO-a”.
U obraćanju novinarima u petak, glasnogovornica kineskog ministarstva vanjskih poslova Hua Chunying rekla je da sve strane jasno razumiju “da članice WHO moraju biti suverene države”.
“Nije bilo problema s učestvovanjem Tajvana u relevantnim događajima WHO-a i dobivanjem informacija o vanrednim situacijama u javnom zdravstvu, uključujući ovu pandemiju”, tvrdila je on i nastavila: “Nadamo se da će (SAD i Tajvan) zaustaviti svoj pokušaj uključivanja u političku manipulaciju pod izgovorom pandemije.”
Izvor: Klix.ba
