Obzirom da skoro svaka religija poznaje određeni koncept posta i da je ta praksa opstala tokom mnogih stoljeća kazuje nam da je blagotvorna za nas, inače bismo je odbacili. Post možemo najjednostavnije definisati kao suzdržavanje od hrane. Mjesec Ramazan poznat je u cijelom svijetu kao mjesec posta za muslimane. Katolici poste na Veliki petak i Čistu srijedu. Židovi praktikuju šest dana posta, od kojih je najpoznatiji Yom Kippur. Hindusi poste tokom perioda mladog mjeseca i za vrijeme festivala kao što su Puja, Saraswati i Shivarati. Mormoni praktikuju post prve nedjelje svakog mjeseca. Nekoliko drugih religija, uključujući budizam, taoizam i džainizam, imaju svoje vlastite običaje vezane za post. Čak su ga i nutricionisti populizirali kroz dijete intermitentnog (povremenog) posta. Pa koje su onda dobrobiti posta za naše mentalno zdravlje?
Dr. Mark Mattson, profesor neurologije na Univerzitetu John Hopkins, pokazao je da se postom postiže povećanje stope neurogeneze u mozgu. Neurogeneza se definiše kao rast i razvoj novih moždanih stanica i živčanog tkiva. Povećane stope neurogeneze poboljšavaju rad mozga, pamćenje, raspoloženje i fokus. Post ne samo da povećava razinu neurogeneze, već pospješuje proizvodnju važnog proteina zvanog BDNF (brain-derived neurotrophic factor). BDNF je nazvan “Čudesnim rastom za vaš mozak.” Pokazano je da BDNF igra ulogu u neuroplastičnosti, koja omogućava mozgu da se i dalje mijenja i prilagođava. Vaš mozak čini otpornijim na stres i prilagodljivijim za promjene. BDNF pomaže u proizvodnji novih moždanih ćelija, štiti ih, stimulira nove veze i sinapse, a također jača memoriju i poboljšava raspoloženje i učenje.
Istraživanja iz područja psihologije pokazala su da post djeluje blagotvorno na našu kogniciju (spoznaju) i pamćenje. Oni koji poste uče se strpljenju uzdržavanjem od hrane i drugih podsticaja iz okoline. Sposobnost odgađanja zauzvrat jača osjećaj samopožrtvovanja omogućujući čovjeku poniznost i postizanje zrelosti. Post postaje trening samokontrole i samoregulacije, jer se osoba koja posti uči regulisati svoju svakodnevnu rutinu na propisan način, podučavajući se tako disciplini. Kada osoba posti svjesno odlučuje da ne jede – čak i ako osjeća glad – zbog nečeg drugog. Podsjetimo se da za preživljavanje nema ništa temeljnije od hrane. Slijedom toga, kada osoba nauči kontrolisati vlastitu prehranu, razvija i sposobnost kontrolisanja manje temeljnih i često destruktivnih ovisnosti. Post je daleko najsofisticiranija vježba snage volje. Ako je osoba dobra u postu, može naučiti kontrolisati svaki drugi aspekt svog života; može pobijediti bilo koju ovisnost, bez obzira koliko duboko bila ukorijenjena.
Post postiže da shvatimo svoje snage i slabosti i naučimo ukrotiti sami sebe na načine koji mogu dovesti do samopoboljšanja. Učenje kako raditi stvari koje inače mogu biti prilično teške za druge ljude, razvija samopouzdanje i osjećaj samoefikasnosti. Osoba koja posti, može sama sebi reći: „Ako mogu postiti, mogu raditi i druge teške stvari u životu.“
Post također pojačava osjećaj pripadnosti grupi ili zajednici. Tokom ramazana muslimanske porodice i prijatelji jedu i dijele hranu s drugima, posebno s osobama koje se nalaze u teškim situacijama.
Psiholog Nathan De Wall izvijestio je da su pojedinci, čija je snaga volje bila jaka, statistički više bili spremni pomoći strancu, donirati novac bolesnom djetetu i dati hranu beskućnicima. Poboljšanje snage volje može biti koristan način za povećanje prosocijalnog ponašanja, odnosno ponašanja koje se bazira na principima humanosti i empatije.
Izuzetno je važno napomenuti da nije svačije tijelo u mogućnosti da se iznese s postom. Ukoliko imate određena medicinska stanja koja vam otežavaju post, važno je savjetovati se sa svojim doktorom i ne siliti svoje tijelo na nešto što ono ne može izdržati, jer je to kontraproduktivno.
Piše: Amina Duraković
