Doktor Robert Sternberg je kasnih 80tih godina prošlog stoljeća iznio svoje naučno viđenje ljubavi, ili kako je on to nazvao triangularnu teoriju ljubavi. Prema njemu ljubav možemo zamisliti u obliku trokuta (jako romantično) kod kojeg je svaki ugao jedna od tri komeponente ljubavi. Vizuelno bi to izgledalo ovako:
Ove tri komponente, dakako, ne predstavljaju rigidni geometrijski model već u različitim kombinacijama daju različite vrste ljubavi. Nosimo mnogo trouglova u sebi tokom čitavog svog života, jer ne volimo porodicu, prijatelje i romantične partnere na isti način. Osim što ih mnogo posjedujemo, oni se razlikuju i u veličini i u obliku. Ova dva faktora ovise od količine i balansa ljubavi. Što je ljubav veća, veća je i površina ljubavi, a što je više izbalansirana onda trougao sve više liči jednostraničnom.
Intimnost u engleskom jeziku ne predstavlja fizičku intimnost, na šta smo mi u našem jeziku navikli, već se odnosi na osjećaj povezanosti, prisnosti i bliskosti u emocionalnom smislu.
Strast je u ovoj teoriji fizička komponenta i uključuje fizičku i seksualnu privlačnost, upražnjavanje seksa i sve ostale pojave vezane za ovaj aspekt ljudskog iskustva ljubavi.
Privrženost se u svojoj definiciji razlikuje na osnovu dužine trajanja odnosa. Na kratke staze ona znači da je osoba odlučila da voli nekoga, dok na duge staze osoba donosi odluku da će se posvetiti i ostati s tom osobom. Ove dvije vrste privrženosti ne moraju slijediti jedna drugu, niti se ispreplitati, a primjeri toga su svakodnevni; od mladih ljubavnika kojima okolnosti ne dopuštaju ljubav, do parova koji se ne vole, ali odlučuju ostati skupa, opet zbog različitih okolnosti.
Govoreći o vrstama ljubavi koje možemo deducirati iz ovog trokuta govorimo o osam tipova:
- Ne-ljubav – Možda zvuči čudno što je ovaj psiholog odlučio i stanje ne-ljubavi uključiti u klasifikaciju, no kako bismo onda odredili odnos koji imamo s poznanicima, koji kod nas ne pobuđuju niti jednu od navedenih komponenti?
- Sviđanje – Uključena je i svijetli jedino komponenta intimnosti, te se osobe međusobno poštuju i uvažavaju, vjeruju jedna drugoj i dijele bliskost. Obično prijateljstvo je najbolji primjer ove vrste ljubavi; poštujete se, bliski ste, ali vašem odnosu nedostaje strasti i privrženosti.
- Zaljubljenost – Kada treperi samo komponenta strasti onda govorimo o zaljubljenosti. Bazirana jedino na fizičkoj privlačnosti, pod navalom hormona, izaziva razne reakcije. Ubrzan rad srca i ”leptirići” u stomaku samo su neki od njih. Dok se kod nekih osjećaji privrženosti i prisnosti mogu razviti nakon inicijalne privlačnosti, veliki broj ovakvih ljubavi ima kratak vijek i neslavan kraj.
- Prazna ljubav – Ljubav temeljena jedino na privrženosti može se vidjeti kod dugogodišnjih bračnih drugova koji su izgubili osjećaje druge dvije komponente ili kod ugovorenih brakova gdje nije bilo ni prilike da se oni razviju. Sternberg, međutim, ima optimističan pogled i kaže da ovo ne mora biti kraj već početak, odnosno da se osjećaji strasti i bliskosti mogu ponovo potpiriti u ovakvim odnosima ukoliko par bude spreman raditi na njima.
- Mahnita ljubav – Kada ljubav sadrži strast i privrženost onda za nju kažemo da je budalasta, da je samo jedna fantazija. Ljudi upleteni u ovu vrstu ljubavi odnos baziraju na fizičkom aspektu, te su joj izuzetno privrženi, međutim nedostaje im bliskost i emotivna povezanost koje ljubav drže čvrsto na zemlji, te je na neki način stabiliziraju. Prognoze za dugtrajan odnos su povoljne ukoliko pratneri posvete vremena da porade na svom odnosu.
- Prijateljska ljubav – Formirana na dva čvrsta temelja: privrženosti i bliskosti, prijateljska ljubav jača je od uobičajenog prijateljstva. Često je srećemo kod starijih parova kod kojih je strast zamrla (bila njihovim nehajnim odnosnom prema njoj ili utjecajem biologije starenja) i ona je veoma dugotrajna. Ovu vrstu ljubavi osjećamo i svi mi prema članovima naših porodica.
- Romantična ljubav – Spoj bliskosti i strasti romantičnu ljubav fokusira na sada i ovdje, a ne na budućnost. Partneri se osjećaju divno dok njihova veza cvjeta, jedno drugom su i najbolji prijatelji i ljubavnici, što je karakteristično za početak veze. Međutim ukoliko se u udređenoj vremenskoj tački ne pojavi privrženost, ova ljubav bit će kratkog sjaja. Česta je kod adolescenata i mlađih odraslih osoba.
- Potpuna ljubav – Kada između dvije osobe postoji uzbuđenje koje nosi strast, sigurnost bliskosti i želja za zajedničkim uspjehom karakterističnu za privrženost, onda se smatra da su osobe upotpunile svoju ljubav. Ne moraju sve komponente imati isti intenzitet, bitno je samo da su prisutne. Partneri koji se vole na ovaj način izuzetno su privrženi jedno drugom, te nastoje riješiti svoje probleme kroz zdravu komunikaciju, uživaju u fizičkim odnosim jedno s drugim kao i prvi put, te ne mogu svoju sreću zamisliti ni sa jednom drugom osobom. Jednom kada se dostigne ovaj nivo, on nije trajan, već zahtjeva izvijestan napor na održavanju, a vrijeme i okolnosti mogu poremetiti balans trokuta. Kao i kod svih ostalih vrsta ljubavi bitna je volja za radom i poboljšanjem.
