Sanjina priča o nudizmu, ili naturalizmu kako je pravilniji naziv, ali manje korišten, datira iz 2011. godine, a osoba koja ju je “uvukla” u ovaj svijet je njena prijateljica.
– Roditelji moje prijateljice su nudisti, a ona i njena dva brata su naviknuti na nudizam od vrtića, jer su porodično išli na takve odmore. Prije sedam godina oni su ljetovali na Adi Bojani, pa smo moj dečko i ja riješili da im se pridružimo. Bili smo radoznali i željeli smo da vidimo kako sve to izgleda – počinje priču mlada Beograđanka.
Iako je godinama slušala o boravku na plaži bez kupaćeg kostima, nudizam je u praktičnom smislu za Sanju i njenog dečka bio nepoznanica. Otišli su na ogromu plažu na kojoj su redari pratili da li neko dolazi obučen, kroz pet minuta su se oslobodili odjeće i onda je počelo nešto čega se nikada ne bi odrekla. Potom se desilo i ono ključno – njen dečko i ona bili su k'o od majke rođeni pred nekoliko desetina ljudi.
– Prvih nekoliko sekundi smo bili sramežljivi, dok su se drugarica i njena dva brata prirodno ponašali. Ubrzo je uslijedilo oslobađajuće iskustvo, osjećaj kontakta sa prirodom, rasterećenost… U tom momentu postajete svjesni prirode koja vas okružuje. Tada su, sjećam se, bili ogromni talasi. Bacali smo se i ni u jednom momentu nismo razmišljali da li će da nam spadne kupaći. Taj osjećaj slobode je neprocjenjiv i čula su nekako pojačana – opisuje Sanja neobično prijatan doživljaj.
Nakon “probijanja leda” nudizam ih je osvojio, te su svake naredne godine odlazili na ovakve plaže, mada, priznaje, ne odsjedaju u nudističkom kampu. Pored Ade Bojane, kaže, nisu još odlučili da se upuste u ovakvu avanturu na Adi Ciganliji ili bilo kom drugom mjestu.
Za jedne nastrano, a druge je sramota
Komentari o slobodnom boravku na plaži jesu različiti, priča Sanja. Dok jedni govore da ih je sramota da se kupaju goli, drugi takvu pojavu smatraju nastranom.
– Kada podijelim to da sam bila sa dečkom na nudističkoj plaži, ljudi pomisle da bi i oni to možda pokušali. Ali kada dođem do dijela priče da nudist idu na plaže porodično, onda su u stegama socijalih ograničenja. Kažu da nikako ne bi mogli da budu nagi pred braćom, sestrama, roditeljima ili prijateljima – kaže Beograđanka.
Sestru je pokušala, ali je nije privuklo
Govoreći o tome kako ljudi reaguju na priče o nudizmu, Sanja kaže da njena sestra nije bila tako oduševljena svojim prvim kupanjem bez stega.
Sestra je, takođe sa dečkom, otišla jedne godine na nudističku plažu, ali ih to nije privuklo. Zbog naše priče su imali potrebu da probaju, ali kada su se skinuli imali su utisak da ih svi posmatraju. Jednostavno nisu mogli da se opuste. Mnogima je ta sloboda u redu dok su u vodi i dok se ne vide svi dijelovi tijela, međutim, kada krenu na plažu nastupa nelagodnost – objašnjava naša sagovornica.
Mali fudbal bez odeće
Kao jedno od zanimljivih iskustava koje je svima izmamilo osmjehe jeste, kaže Sanja, i igranje malog fudbala na plaži bez ijednog komada odjeće.
– Kada smo se sunčali na plaži na Adi Bojani, prišao je jedan gospodin i pozvao braću moje drugarice i mog dečka da igraju mali fudbal sa njegovim prijateljima. Pristali su misleći da će se obući i otići negdje van plaže, ali je plan zapravo bio da igraju baš tu, na pijesku. Igrali su skroz goli na plaži i to je bilo pomalo komično za sve njih jer niko tako nešto nije očekivao. U roku od dva minuta postalo je nebitno ko ima, a ko nema odjeću i svi su se dobro zabavili – kaže ona.
