Tuzlanski moreplovac, potpuno sam u svojoj jedrilici ALEA, prokrstario je Mediteran, Crveno more i Indijski ocean, kao prvi Bosanac kome je to pošlo za rukom. Putovao je u periodu 2004.godine do 2007.godine, i prešao preko 13.000 kilometara.
Razgovarali smo sa Senadom Švrakom, prvim bosanskim moreplovcem koji je u tri godine putovanja preplovio je 13.000 morskih milja i posjetio 17 zemalja na tri kontinenta, povodom promocije njegove knjige “ALEA” koja će se održati u BKC-u Živinice, 17.decembra, s početkom u 18 sati.
Senad nam je ispričao brojna svoja iskustva koja je stekao tijekom svoje plovidbe. Sjajne ulice velikog Pariza bile su lako zamjenjive, jer kako Senad ističe nije ljubitelj velikih gradova već je ljubitelj prirode i jedva je dočekao da napusti Pariz. Kada je bilo upitanju kopno, najviše je volio boraviti u malim gradovima koji su odmah kraj vode.
Biti sam na brodu za njega je bila jedna vrsta spiritualnog iskustva.
“To su odluke koje se moraju donijeti unaprijed. Morate se pripremiti psihički, mentalno na sve to kako bi ste bili stabilni i jaki na sve ono što samcat život na brodu donosi. Ja sam bio na to baš spreman, bez ikakvih strahova i anskioznosti šta će sve doći. Kad padne mrak, ja legnem u krevet da spavam, a brod sam dalje nastavlja plovidbu. Znao sam se probuditi u toku noći samo da razgledam okolo gdje se nalazim i nastavim dalje da spavam i nisam imao problem s tim. Dešavaju se neke stvari u vašoj glavi kada se vaš prirodni bioritam počne usklađivati sa drugim stvarima oko vas koje se nalaze, tako da nekako logički idete na spavanje odmah kada padne mrak i budite se ujutro čim svane sunce, nemate sat, nemate alarm. To su prirodna i najljepša iskustva kada vidite jutarnje sunce na horizontu, pa se i vi budite zajedno s njim. Nemate ideju o vremenu, sve vam se sastavi u jedan dan. Ne znate šta je bilo jutros, da li to spada pod isti dan, šta je bilo prije tri dana, jer je oko vas sve isto, vidite samo vodu, i kako sunce izlazi i zalazi. Nema dana u sedmici koji bi vam dali osjećaj nekog vremena, ne znate kad je petak ili vikend, jer je sve isto.”, rekao je Senad Švraka.
U toku svog putovanja stigla ga je nezaobilazna morska bolest ili bolest putovanja koja se događa kada mozak primi konfliktne poruke što se pokreta tiče. Bolest putovanja se može dogoditi u bilo kojem prijevoznom sredstvu, a najčešće je na brodu.
“Taj dan sam bio nešto iznerviran i krenuo sam da se prebacim iz jedne luke u drugu. Pojeo sam neku ribu iz konzerve za doručak, samo da ne budem gladan. Međutim ta riba mi nikako nije odgovarala. Oko sedam sati meni je bilo toliko mučno i teško izdržat to stanje, da sam se samo okrenuo preko grade i cijeli doručak je izašao. Najgore od svega je što sam ja moram provesti narednih deset sati na moru, kako bih mogo doći na drugu stranu Crvenog mora. Kada sam konačno došao u tu marinu, do mene su došli četvorica Egipćana kako bi mi pomogli da se privežem. Po njihovim izrazima lica ja sam se prepao kako sam ja izgledao. Toliko sam bio umoran i gladan, a još gore je kad si u toj situaciji sam. To je jedan primjer koji govori koje su poteškoće samačke plovidbe, jer morska bolest je jako nezgodna. Kada imate morsku bolest, imate samo jednu želju, a to je da umrete.”, istakao je Senad.
Nakon toliko dugog vremena na brodu i putovanja po raznim svjetskim zemljama, Senad je naravno naišao na prave gusare, odnosno pirate u Adenskom zaljevu.
“To je dio Indijskog okeana koji se nalazi između Somalije i Jemena, tu vladaju Somalijski pirati. Taj dio je zadnjih 20tak godina postao opasan u tom smislu. Za vrijeme tog putovanja doživio sam jako neugodnu avanturu kada me je drugi brod pratio nekoliko sati. Kada su me zaustavili vidjeli su da nije vrijedno truda da me diraju jer nemaju ništa od male brodice od samo nekoliko metara, zato što sam ja za njih bio sitna riba, a oni traže malo ozbiljnije brodove prije svega trgovačke brodove.”, ispričao je Senad.
Iskustvo sa gusarima je bilo pravo filmsko iskustvo, a ujedno jedno i od najstrašnijih trenutaka u njegovom životu na moru.
“Na svu sreću nisam bio napadnut tada, ali moram priznati da me bilo jako strah. Stvarno mi je pao kamen sa srca kada je došla noć i promijenio sam kurs i ostavio piratski brod iza sebe.”, dodao je Senad.
Za one koji ne znaju piratstvo uz obalu Somalije je uzrokovano nezakonitim ribarenjem i odlaganjem otrovnog otpada u somalijskim vodama od strane stranih plovila. Prema somalijskim ribarima, to je oštro ograničilo sposobnosti mještana da zarade za život i natjeralo je mnoge da se okrenu piratstvu. Brodski promet i dostava pošiljki hrane je ometen te ti brodovi trebaju da imaju vojnu zaštitu, zbog zabrinutosti i porasti piratstva.
Pored svih 17 zemalja koje je prvi bosanski moreplovac prošao Senad Švraka, ističe kako su mu se Turska, Jemen, Tajland i Sudan najviše svidjeli.
“Od svake zemlje posebno mogu izdvojiti da su mi se svidjele različite kulture, i kako su me tamo ljudi lijepo prihvatili. Tragičan je rat koji se sada vodi u Jemenu, jer sam upoznao tu zemlju i upoznao te ljude, pa mi teško pada ta situacija koja se tamo dešava, koja nažalost nije dovoljno popraćena u mediju.”, rekao je Senad.
Bilo mu je teško izdvojiti neobične običaje koje je vidio, ali najviše se hrane sjeća, jer je probao svakakvu hranu, a morska hrana je uvijek najčudnija. Ističe za primjer kokosovu krabu.
“To je jedna vrsta džinovskog kopnenog raka, koji može narast i do 30-40 cm, koji je težaš i po 4 kilograma. Živi na koralnim ostrvima gdje rastu kokosove palme i hrani se kokosovim orasima. što je jako zanimljivo da ta kraba je u stanju da se popne na kokosovu palmu, koja je visoka 20 metara. Osiječe kokosov orah, siđe na zemlju, uzme kokosov orah i odvuče ga u svoju rupu u kojoj živi i tamo ga pojede. Gnijezda, odnoso rupe, je moguće prepoznat po tome kako ima puno olupina od kokosovih oraha koje su krabe pojele. Kokosove krabe se jedu, stave se u lonac i prokuhaju.”, ispričao je tuzlanski barba.
Na svom putovanju po moru, Senad je dobio brodski dnevnik u kojem je pokušao da zabilježi što više detalja s putovanja kako ne bi zaboravio. Jer kako ističe, dani i noći su sve iste, ne primjetite razliku dana i koji su dani u sedmici.
Nakon kratkog vremena sve se brzo zaboravi, a dnevnik je služio kao podsjetnik na sva dešavanja oko njega. Na osnovu tih zabilješki on je napisao knjigu koja opisuje to njegovo putovanje od Francuske do Tajlanda.
Knjiga ima 330 strana i napisana je “narodnim” jezikom kako bi je svi mogli razumjeti i da bude dostupna svima. Knjiga u kojoj se opisuju njegovi događaji, putovanja, putopisi, avanture. Reakcije na knjigu su do sada jako pozitivne. Knjiga se lako čita i u njoj je detaljno opisana svaka avantura, kao što je naprimjer avantura sa piratima.
Knjiga je korisna svima koji su avanturističkog duha i možda se jedan dan pripremaju da naprave isti ovakav korak koji je napravo i Senad, jer knjiga govori o dobrim stvarima na moru koja vam se mogu desiti, a također i o lošim na koje morate biti spremni ako se upustite u tako nešto. Kako ističe Senad nije isto otići ploviti po Jadranu, kao što je otići na tri godine i ploviti po oceanu kroz Afriku, Aziju itd.
“Vodio sam zabilješke koje su mi pomogale, kako bih znao kada se šta desilo.”, istakao je Senad.
