Odrastala sam u istoj zgradi gdje i moja najdraža Teta. Nije mi tetka, nego teta Kata, koja je mamina dalja rodica, naša komšinica i moja Teta.
Piše: Damira Ibranović
Između naše i njihove kuće uvijek je postojao neki saveznički odnos. Mamin mlađi brat i njihov sin su ista generacija i svojevremeno su izvodili najrazličitije nestašluke. Bilo je jednostavno „zavarati“ roditelje da su jedan kod drugoga, ostavljajući “kalavare” isred vrata preko puta, dok su lunjali po obližnjoj šumi, krali pečenjke u baštama ili trčali za loptom na igralištu. Danas kad imaju svoje klince i kad ih je život odveo na potpuno različite strane, čvrsto se izgrle kad se sretnu i gledaju kako se njihova djeca igraju skupa.
Nastavak čitajte na Ženski.ba
