Ranije ubojita opoziciona igla oličena u Savezu za promjene vremenom je otupila, pa su trenutno najjače opozicione uzdanice u RS-u PDP i SDS, koji je u velikoj mjeri oslabljen u određenim mjestima, a naročito Doboju.
Zbog odugovlačenja procesa formiranja vlasti na nivou BiH, sve većeg pritiska i insistiranja probosanskih stranaka da Vijeće ministara usvoji Godišnji nacionalni program u okviru aktivacije MAP-a i nastavka puta ka NATO članstvu, Dodiku je postalo bitno da na svoju stranu na državnom nivou privuče i PDP i SDS.
To su dvije stranke koje su do sada različito postupale i djelovale na nivou BiH u odnosu na SNSD i njegove partnere.
Dodik je čak ponudio ministarska mjesta čelnicima PDP-a Branislavu Borenoviću i SDS-a Vukoti Govedarici u Vijeću ministara. Oni na to nisu pristali, ali su mu obećali zvanično izjašnjenje stranke o zajedničkom djelovanju na niovu BiH. Sve pod krinkom dobrobiti za Republiku Srpsku.
Ukoliko PDP i SDS pristanu na Dodikov poziv i budu dio vlasti na nivou BiH, to će naročito označiti dvije stvari. Prva je da će NATO put BiH biti definitivno blokiran, s obzirom da ni aktuelni, a ni budući saziv Vijeća ministara, a koji će voditi SNSD vjerovatno neće izglasati usvajanje Godišnjeg nacionalnog programa.
Druga bitna stvar je ta što bi i opoziciono djelovanje PDP-a i SDS-a u Republici Srpskoj izgubilo svaki smisao i vjerovatno bi se utopilo u udobnim foteljama državne vlasti i komocije.
