Medicinske sestre su grupa profesionalaca koji često ne dobijaju zahvalnost koju zaslužuju. Često nisu dobro plaćene i rade naporno, ali ništa ih neće zaustaviti u tome da se pobrinu da se mi osjećamo bolje i ostanemo zdravi.
Brittany Denise je jedna od bezbroj medicinskih sestara koje vole brinuti za druge, a njena poruka na Facebooku, o predivnim ali i teškim dijelovima njenog posla, ganula je ljude širom svijeta…
“Skoro svi znaju da sam medicinska sestra. Neonatalna medicinska sestra. Mnogo njih misli da to znači hraniti i ljuljati bebe, za što povremeno imam privilegiju uraditi, ali moj posao zahtijeva mnogo više.
Brinem se o bebama rođene mjesecima prerano kako bi živjele bez moderne medicine, smještene na lijekove i priključene na aparate. Pregledam ih, brinem za njih i dajem lijekove.
Učim novog oca kako da po prvi put mijenja bebi pelenu. Tu bebu stavljam na grudi njene mame nakon što je danima nije mogla držati, nekad i sedmicama. Tješim tu mamu dok gleda svoju krhku bebu kako prolazi kroz tako mnogo procedura.
Slavim s roditeljima svaki novi uspjeh: kilogram više, izvađenu cjevčicu, dobru analizu krvi. Radujem se s roditeljima kad konačno dođe dan da odvedu bebu kući nakon mjeseci provedenih unutar zidova bolnice.
Svjedočim čudima. Gledam kako se mališani vraćaju i pobjeđuju nepremostive prepreke. Ali nekad ne…. Pomažem oživjeti bebe kad im srca prestanu kucati i mala tijela im više prosto ne mogu izdržati. Grdim se razmišljajući o tome šta smo mogli uraditi bolje ili drukčije kad smo sve medicinske opcije iscrpili.
Predajem te slatke male živote roditeljima dok uzimaju zadnji dah, kad nauka i medicina nisu više dovoljni… Dajem im lijekove da im zadnji trenuci na Zemlji budu udobni..
Dijelim uspomene s porodicom i smijemo se i plačemo u sred svega. Bolnica postaje njihov dom. Grlim članove porodice dok posljednji put odlaze iz bebine sobe, nadajući se da će im moje riječi pružiti utjehu.
Nekad plačem u autu dok se vraćam kući, ispod tuša ili dok pokušavam zaspati prije posla da bih se brinula o životima drugih mališana. Oslanjam se na kolege. Na one medicinske sestre, s kojim sam blagoslovljena da radim. Obraćam im se za znanje, mudrost i podršku.
Da, moj “posao” je biti medicinska sestra. Ali dokazuje iznova i iznova da je to puno više od toga.”
Izvor: telegrafbalkan.info
