Rani pisani tragovi o ukletom brodu sežu iz 18. stoljeća, a brojna navodna viđenja njegove čudovišne posade pune utvara bilježe se većinom u 19., pa i u 20. stoljeću.
Prema većini izvještaja, brod je i u daljini izgledao vrlo neobično, okružen nekom vrstom sablasne svjetlosti poput svjetlucave magle. U mornaričkim se pričama uprizorenje ovog broda smatra najgorim mogućim znakom nesreće koja se ne može izbjeći.
Prva tiskana referenca na brod nalazi se u “Putovanjima u razne dijelove Europe, Azije i Afrike tijekom 30 godina i više”, objavljene 1790., čije je autorstvo pripisano Johnu Macdonaldu.
Dolazi u oluji
U jednom od prvih poglavlja piše “Vrijeme je bilo toliko olujno da su mornari rekli kako su vidjeli Letećeg Nizozemca. Česta je priča kako je taj brod došao u zaljev kako bi se sklonio od oluje te su željeli ući u luku, no zbog loše vidljivosti nikad nisu uspjeli i zbog toga se brod utvara prikazuje uvijek kad je loše vrijeme na moru”.
Brod se spominje i u “Putovanju u zaljev Botany” iz 1795., u kojoj se britanski plemić George Barrington, pišući da “brod za mornare koji plove svjetskim morima nije fikcija, već stvaran strah koji ih uvijek prati”.
Legenda se nalazi i u djelu “Scenes of Infancy” Škota Johna Leydena, koji ga naziva zajedničkim praznovjerjem pomoraca, a piše kako se najčešće uočava kod južnih obala Afrike, gdje su česti uragani i oluje.
Mnogi su pokušali pronaći logično objašnjenje iza priče o Letećem Nizozemcu, a neki tvrde da je posada na njemu prokleta jer su bili teški zločinci, najčešće ubojice i pirati. Najčešće je pitanje tko im je kapetan, a prema povijesnim podacima stvarni je kapetan bio Bernard Fokke koji je plovio za nizozemsku East India kompaniju tijekom 17. stoljeća.
Pomagao im je vrag
Brod je postao legendaran zahvaljujući legendarnoj brzini kojom je plovio iz nizozemskih luka do Jave u Indoneziji. Tako je, jednom prilikom 1678. godine, prešao tu ogromnu udaljenost za samo 3 mjeseca i deset dana, što je bila tjednima brže nego bi to činili drugi. Upravo je dovelo do spekulacija da je vrag “kumovao” brzini tog broda zahvaljujući nekom neobičnom paktu koji su sklopili.
Viđen i za vrijeme Drugog svjetskog rata
Bilo je mnogo navodnih viđenja fantomskog broda, a Nicholas Monsarrat u svojoj je knjizi “Okrutno more” iz 1951. napisao kako je osobno svjedočio tom fenomenu na Pacifiku, dok je služio kao časnik Kraljevske mornarice tijekom Drugog svjetskog rata.
Možda jedan od najslavnijih izvještaja bio je onaj princa Georgea, koji je kasnije postao kralj George V. On je u mladosti tri godine plovio svjetskim morima u pratnji svog starijeg brata, princa Alberta Victora, kasnijeg kralja Edwarda VIII. Iz njihovog je zapisnika vidljivo da su Letećeg Nizozemca vidjeli 11. srpnja 1881., nedaleko od australske obale između Melbournea i Sydneya.
“Fantomski se brod pojavio u neobičnom crvenom svjetlu” – napisali su.
Dok se brod princa Georgea približio mjestu gdje je trebalo biti enigmatično plovilo, ono je nestalo bez traga u svim smjerovima, iako je noć bila čista, a more mirno.
Svemu je kriva fatamorgana
Leteći Holanđanin bio je najveći strah pomoraca sve do kreiranja teorije uz poznavanje optike i znanosti. Kao što kraljevski dnevnik otkriva, more je bilo mirno i noć vedra, što je preduvjet pojave fatamorgane, optičkog fenomena koji je vrsta zrcaljenja zbog koje se pričinja da se u daljini vide predmeti, a uzrok je prelamanje zraka svjetlosti i totalna refleksija u različito ugrijanim slojevima zraka.
https://youtu.be/LvCPNcAY3os
Izvor: 24sata
