Najčešće se smatra da su odrasli ti koji mogu biti depresivni. Međutim, činjenica je da se pojam depresije kod djece i adolescenata sve češće pojavljuje. Procjene su da 2-5 posto djece i adolescenata izvještava o simptomima koji odgovaraju depresiji.
Depresija je vrlo učestala bolest koju je vrlo važno znati prepoznati, a neki od simptoma mogu biti: bezvoljno raspoloženje, žalost i beznađe, gubitak osjećaja zadovoljstva, gubitak snage i energije, javljanje osjećaja neodređenog straha (anksioznosti).
“Termin depresije se najčešće susreće kod odraslih. Depresivno stanje značajno utječe na rast i razvoj djece i adolescenata, na uspjeh u školi, na odnose unutar porodice, na odnose s vršnjacima i često njihovo cjelokupno funkcioniranje.
Depresija kod djece i adolescenata je vrlo slična depresiji kod odraslih uz određene specifičnosti. Umjesto značajno sniženog (depresivnog) raspoloženja djeca ispoljavaju razdražljivo raspoloženje, izljeve bijesa (verbalno) ili u ponašanju (fizička agresivnost spram ljudi ili stvari), a koji su intenzitetom i dužinom trajanja nesrazmjerni situaciji ili poticaju”, pojašnjava psiholog Remzija Šetić.
Izljevi bijesa ispoljavaju se tri ili više puta sedmično, a raspoloženje je razdražljivo svakodnevno i o njemu izvještava više osoba u različitim kontekstima (roditelji, nastavnici i dr.).
Kod odraslih depresija se očituje odsustvom uživanja u uobičajenim aktivnostima, dok će djeca uživati u nekim aktivnostima koliko god da su depresivna.
“Simptomi depresije kod djece često su zamaskirana ponašanjima kao što su burne emocionalne reakcije ili agresivna ponašanja, koje smo već opisali. Posebno se to uočava kod mlađe djece, dok starija djeca češće iskazuju sniženo raspoloženje i tugu, odnosno simptome sličnije depresivnom ponašanju odraslih”, dodaje Šetić.
Ujedno, trebamo obratiti pažnju na sljedeće simptome koji mogu karakterizirati depresiju kod djece i adolescenata:
– depresivno ili razdražljivo raspoloženje većinu dana i skoro svaki dan; snižen interes ili užitak u svim ili skoro svim aktivnostima;
– značajan gubitak težine bez držanja dijete ili nemogućnost odgovarajućeg dobitka na težini;
– teškoće sa spavanjem (previše ili premalo spavanja skoro svaki dan);
– nemir ili slaba pokretljivost (neobično mirno ponašanje) koje je očito drugima;
– osjećaj bezvrijednosti ili jake krivnje bez razloga; umor ili gubitak energije;
– sniženje sposobnosti koncentriranja ili neodlučnost;
– povratne misli o smrti, suicidalne misli ili suicidalni pokušaji.
Kod djece se najčešće ne javljaju svi ovi simptomi. Većinom različiti simptomi dolaze do izražaja u različito vrijeme i u nekom drugom okruženju.
“Iako djeca i dalje mogu naizgled dobro funkcionirati, promjene se uglavnom mogu uočiti u njihovim društvenim aktivnostima, uspjehu u školi te samom izgledu djeteta.
Važno je da se roditelj javi za pomoć stručnjacima ukoliko primijeti da ovakvi simptomi traju neobično dugo za njihovo dijete, a posebno duže od dvije sedmice. Depresija se može tretirati i važno je da se dijete što prije uključi u tretman. S djecom se može raditi po principima kognitivno bihevirolane terapije u saradnji sa roditeljima“, poručuje Šetić.
S djetetom treba pokušati razgovarati, uspostaviti povjerljiv odnos s mnogo razumijevanja, izbjegavati kritike, napade i prebacivanja. I što je vrlo bitno, djetetu treba dopustiti da ispolji emociju koju doživljava, da govori o onome što je problem i što ga muči.
Izvor: radiosarajevo
