Smiješ reći: “Ne volim se kakva jesam. Mogu bolje. Hoću bolje”
Eh, ali šta kad iz dana u dan stojite pred ogledalom sa naslagama koje kipe iz spavaćice koju ste jedva našli, jer je znate teško naći konfekcijski broj 56? Šta kad u ogledalu vidite podbuhlo lice na koje vam se ne da nanijeti šminka… Kako sebi reći ma dobra si takva kakva jesi i voli sebe, a jedva si se taj dan popela na drugi sprat…. Šta kada morate izmišljati razloge zbog kojih naprimjer ne skijate, a prava istina je da na vašu nogu ni muške pancerice ne mogu naviriti… Mislite da je lako voljeti sebe kada se skrivate na plaži, jer vas gledaju, slikaju, smiju se…. Da li trebate skrivati da želite jednog dana uskočiti u broj 38? Da li će naša ljubav prema sebi biti jača od srčanog udara, visokog pritiska, dijabetesa, noćne more?! Da li satanizujem sebe ako priznam da sam sa 40 kilograma viška bila ogromna i izobličena…. Da li smijem reći kako želim smršati još 20 kg jer sam i dalje debela?
Ne smijemo se ni kažnjavati! Slažem se, treba se voljeti, ali to znači da treba voditi računa o sebi, svom zdravlju i tijelu.
Treba se ponašati u skladu sa našim potencijalom. Ni više ni manje od toga. Ok, ne mogu biti Miranda Kerr, ali to ne znači da trebam jesti kilogram pite i tješiti se kako to i nije važno jer (za Boga miloga!) volim sebe.
Tijelo je hram, a ja sam svoj devastirala. Voljeti sebe znači jesti zdravo, a ne jesti šta god.
Treba voljeti sebe, ali i vrlo otvoreno sebe pitati – Je li to tvoj optimum? Moraš li sa sobom nositi i još 60 kilograma viška?! Navući više od 100 kila na sebe jednako je okrutno prema sebi kao izgladnjivati se, provoditi mjesece u ordinaciji hirurga plastičara, glumiti da jesam što nisam, lagati o nebitnim stvarima, gledati indijske sapunice umjesto čitati knjige…
Voljeti sebe znači raditi na sebi. Voljeti sebe znači potruditi se da u odrazu vidimo istinski sretnu ženu.
Mislim da je lako drugima reći voli sebe takvu kakva jesi…. No, koliko nas je to spremno reći sebi? I zašto? U trenucima iskrene intime svaka, baš svaka od nas naći će razloga da se pomalo iskritikuje. Krivi nos, žuti zubi, debele podlaktice, izdajnički šlaufčić… I to kao treba voljeti. Gledati i ignorisati?! Netačno… sve se to može ispraviti. I zašto da to ne činimo? Jer se kao drugima sviđamo onakve kakve jesmo? To je zapravo manje važno od toga da se sebi ne sviđamo. A znate kakve su žene… čim im se nešto ne sviđa one i ne vole. Jednostavna računica!
Autorica: Samira Poričanin – Petrešin (Prekardašijan.ba)
