Kolumne

“Postoje ljudi koje riječima teško opisuješ, čijim djelima nemaš šta ni dodati, a ni oduzeti. I zato: HVALA VAM!”










U mom životu postoji mnogo ljudi kojima se divim i neizmjerno ih poštujem, ali bih ipak izdvojio jednu osobu koja mi puno znači, koja ne prestaje da me fascinira.

To je Laze Tanevski, čovjek koga svi vole i cijene, čovjek kojeg krasi iskreno dobročinstvo. Uvijek nasmijan i dobrog raspoloženja, Laze je čovjek kojeg zaista vrijedi poznavati.

Gospodin koji na pravi način nosi taj epitet. Otmjen, samosvjestan, ugodan i drag kakvog ga pamtim od samog upoznavanja, pa sve do dana današnjeg. Laze je uvijek nasmijan onako iskreno, dječački.

U svemu što ima, posjeduje i svakodnevno stiče, ostao je na zemlji. Skroman, a tako ogroman i uspješan. On je čovjek kojeg, kada sretnete, morate zagrliti i privoljeti onako kako se grle ikone djetinstva koje te fasciniraju i do dan danas.

Nikada mu nije bilo teško odvojiti vrijeme za ljude, uprkos poslu koji ga je obrhvao.

Laze Tanevski je ljudsko biće uz čiju auru se griješ, pa ti bude milo, toplo i jako ugodno u njegovoj blizini. A, stvarao je i gradio je, stvara i gradi i danas.

Posljednjih godina turizam u Peštanima uzima sve više maha. Velika zasluga i ogroman doprinos za razvoj seoskog turizma pripada bračnom paru, biznismenima gospođi Biljani Tanevskoj i gospodinu Lazetu Tanevskom iz Ohrida.

Oni su bračni par koji kontuirano ulažu ogromna finansijska sredstva i ogromne napore za razvoj samog mjesta i infrastrukture kroz razne manifestacije, izgradnju fudbalskog igrališta, velelepnog bazena za kupanje, adaptaciju velike banket sale i „projekte“, kako bi okupio što veći korpus domaćinstava i usmjerio ih u pravcu bavljenja ovakvim vidom turističke ponude.

Rijetki su takvi ljudi.

Hvala ti Laze!

Stani poslušaj tišinu, poslušaj tajnu, živi svoj san, svoju bajku.

Imao sam nedavno istinsku privilegiju da budem njegov gost. Po ko zna koji put. Moja supruga i ja smo pozvani na gala otvaranje najmodernijeg, luksuznog hotela koji je u njegovom vlasništvu.

Sjećanje me zove u svoj topli zagrljaj. Oživio sam uspomene na jednu divnu, a skromnu osobu, jednu divnu porodicu, jedan događaj koji će, zasigurno, ostati duboko urezan u naše živote.

I osjećam potrebu da mu se javno zahvalim. Iako sam svjestan da nikada neću imati dovoljno velike riječi za njih. To veče, bili su neodoljivo snažni, nasmijani, blistavi i radosni, a susretljivost, ljubaznost i nježnost u njihovim bićima je posebna priča.

Sve su oči bile uprte u njih!

Ne mogu, a da ne spomenem da je na večeri otvaranja prisutan bio i premijer Makedonije Zoran Zaev, te ministar policije Oliver Spasovski, koji ni svojom uticajnošću nisu uspjeli skrenuti pažnju s Tanevskih.

Prvi put sam tada sreo i njegovu majku, Todorku Tanevsku, herionu koja nas je dočekala sa oduševljenjem i odmah zarobila naša srca. Tada smo shvatili svu skromnost njenog sina. Šapatom mi je rekla “Liči na svog oca” što nas je naježilo i nakvasilo nam lica. Kazao sam joj da može biti ponosna na svog sina i da je rodila predivno biće.

Hvala vam, prijatelji naši. Doživotni.

Hvala vam za otmjenost, veličanstvo, dostojanstvo. Hvala vam što ste nas dočekali kao svoje rođene, krvlju vezane. Hvala vam što ste naše živote protkali divnim notama i ispisali predivne redove naših životnih priča.

Postoje ljudi koje riječima teško opisuješ, čijim djelima nemaš šta ni dodati, a ni oduzeti.

Postoje ljudi koje svojim bitisanjem zgrabite u svoja srca i vječno ih nosite, jer su zaslužili sve zahvale, pohvale, najdivnije riječi.

Dragi naši,

hvala vam što ste to što jeste! 



Možda će Vas zanimati i:

Back to top button