Prijetnja mi je stigla u messenger nakon mog pisanja o nabavci mamografa za Kalesiju, od žene koja nije na popisu mojih FB prijatelja:
Pretpostavljam da ste vi pisali tekst u Kameleonu… odnosno pisan ste dobili i objavili pominjući moje ime bez da ste me prethodno kontaktirali. Svjesni ste dakle i posledica… uostalom, vaš nalogodavac, polo grupacije poznat po aferi rudnika Banovići i Mirsada Kukića kao i njihov poslušni nkp vjerovatno su vam obecali platiti sudske troskove, pa vas posledice nisu zanimale. Sta reci osim, savjetovati: pišite ono za sta posjedujete dokaze jer je to jedini ispravni put.
Thu 6:34am You accepted Hayra's request
.
Tekst sam prenijela u cijelosti zbog javnosti.
Za one koji nisu u toku samo kratko podsjećanje: Kalesijsko Udruženje oboljelih od karcinoma dojki „Ženo, majko, sestro“ prije dva mjeseca pokrenulo je hvale vrijednu akciju nabavke mamografa za Dom zdravlja. Kada su novci skupljeni oglasio se Crveni krst i predsjednica druge organizacije „Nijemi krik“ (Udruženja iz kojeg su mnoge žene izašle i formirale novo „Ženo, majko, sestro“!?) objašnjavajući kako akcija nije trebala, jer navodno postoji polovni mamograf za opštinu, donacija iz Austrije, ali stoji negdje u UKC-u Tuzla. Još od oktobra prošle godine. Onda slijedi press konferencja na kojoj su glavni akteri sekretar Crvenog krsta i predsjednica „Nijemog krika“ Hajra Jahić Bajrić, autor poruke s početka teksta. Predsjednik opštine Sead Džafić, također prisutan na presssici, kao gost, sve to je odćutao iako su se davale i političke kvalifikacije ovoj akciji za opštinu na čijem je čelu.
U odbranu „Ženo, majko, sestro“ potom su stali SDA, SDP, BPS i privrednici i građani Kalesije, posebno kada su saznali da Kalesija ima mamograf!! Ali ga nema, jer je u Kliničkom centru Tuzli. Pitanje je zašto ga nema, i zašto se o tome javnost nije izvjestila i poduzeli koraci da se mamograf, ukoliko postoji, ne premjesti u Kalesiju?!
Gospođi Hajri zahvalila sam se na savjetima i brizi, napominjući kako nisu potrebne dozvole za pisanje jer se radi o javnom skupu i da su sve informacije javne. Niko poslije ne mora pitati za dozvolu da piše o tome. Dodala sam i kako ju je „sadržaj press konferencije smjestio u kontekst koji je sama izabrala“.
Insinuacije o nekoj „povezanosti sa Pologrupacijom, Rudnikom Banovići, i Kukićem“ su toliko smiješne da nisu vrijedne pomena.
Zašto svo ovo pisanje? Ko god smatra da nije dobro citiran ili je napravljena greška ima pravo na demant. Slanje privatnih poruka nosi veliku dozu neozbiljnosti. U ovom slučaju i zastrašivanja!! Zašto – to zna onaj koji to čini.
Moj komentar je stav prema događajima. On treba da navede čitaoca da donese sud o tome. Prema reakcijama u samoj Kalesiji to se i dogodilo. Ne samo zbog teksta, on je došao kasnije. I gdje je sada problem? U tome da slika u ogledalu nije ona očekivana. Niste dovoljno lijepi u njoj. Zaboga!! Pa ko je kriv za to – onaj ko je to primjetio ili onaj koji je sliku ofarbao „pogrešnim“ bojama.
Mislim da smo još uvijek slobodna zemlja u kojoj svaki čovjek, pa i novinar, može iznijeti svoj stav. Bilo bi pogubno za društvo u cjelini da ovakvim „metodama“ zatvaramo vrata sloboda i ponovo prizivamo doba „dirigovanog novinarstva“, „verbalnog delikta“ uz ono poznato „drugarsko“ savjetovanja kako treba pisati, a da ne „trpimo posljedice“.
Sve ovo vratilo me je u prijeratno vrijeme kad sam dobila, prvi i jedini sudski poziv zbog načina izvještavanja sa skupštine jedne asocijacije. Tužiteljica me optužila kako nije sporan izvještaj sa skupa, nego sam je trebala pitati za dozvolu da je citiram. Uz to, još pride – ja nju poznajem! Sudiji sam odgovorila da bi to bila privatizacija moga posla, jer šta bih onda radila sa svima onima koje privatno ne poznajem.
Svaka sličnost sa oba skupa je očita i namjerna.
Sudski spor nisam izgubila, a dotična persona, da jad bude veći, po zanimanju je bila pravnik. Meni kao čovjeku, još od tada, ostao je opor osjećaj o ljudskom nerazumijevanju, bahatosti, ako hoćete i gluposti. Danas su inače rijetki ljudi koji čvrsto brane svoj stav. Danas se ljudi ne usuđuju izraziti svoje mišljenje. Prisutna je bojazan, možda, i zbog „ribara ljudskih duša“ koji se najčešće kriju tamo gdje najmanje očekujemo.
Ostajte mi zdravo i volite slobodu; da iskažete svoj stav o svemu što vam se dopada ili ne!
Piše: Biljana Skoković-Tomić
