Piše: Mario Vranješ
Na današni vakat, visoke tehnologije, brzih vijesti, medija koji ovise o senzacijama. Kada su glavne stavke uspješnosti bilo čega napisanog ogleda u broju lajkova, sheranja, tweetanja. Danas kada je tastatura dostupna svakome, pisati kolumne je određena vrsta ludila.
E, pa to ludilo, danas ima svoj dan, Dan Kolumnista !
Kolumna je neka vrsta novinarskog teksta u kojem autor, kolumnista, govori, tj. piše o aktuelnostima( barem na ovim prostorima) na jedan , pomalo šaljivi i sarkastičan način. Dosta toga se zna uviti u riječima, prikriti, ne prepoznati na prvu, ostaviti čitaocima na maštu , sakriti između redova sa nadom da ćeš ipak uspjeti doći do određenog kruga ljudi, čitaoca, koji su u tvome điru, koji razumiju, koji osjećaju tvoje misli, prate tvoje nedoumice, čuđenja i razumjevanja i nerazumjevanja svijeta u kojem živimo.
Ja naravno nisam kolumnista, nisam ni novinar, ne bih se usudio da se poredim sa imenima poput Petra Lukovića, Borisa Dežulovića, Miljenka Jergovića, Emira Imamovića, Vedrane Rudan, Viktora Ivančića i inih drugih velikih imena iz svijeta kolumni, kao i meni najdražeg kolumnistu, pisca, pokojnog Daria Džamonju.
Ali ipak sastavim koju riječ u wordu i dam je na čitanje sebi sličnima, tek da glas iz mene koji bi da vrišti, odjeknuo u slovima, zarezima i tačkama.
Najmanje sam rob sadašnjice kada pišem. Još ako me i neko čita, sreća je neopisiva.
Pisanje i čitanje oslobađa i zato ”Sretan vam dan Kolumnista”!
