Od sedam planeta u ovom sistemu, za čak dvije naučnici su zaključili da su vrlo vjerovatno – naseljive.
Prije skoro tačno jedne godine naučnici su otkrili sistem od čak sedam planeta oko zvijezde TRAPPIST-1, sve redom kandidata da budu naseljivi. Riječ je o zvijezdi udaljenoj od Zemlje 39 svjetlosnih godina i toliko maloj da spada u grupu ultrahladnih patuljaka.
Površinska temperatura joj je samo oko 2.500°C, masa tek jedne desetine Sunčeve, sjajnosti je “M”, a ono što je zapravo zaista predstavljalo spektakularnu vijest bilo je to da tri planete iz tog sistema kruže oko svoje matične zvijezde u naseljivom pojasu, području u tom sistemu unutar koga postoje osnovni uslovi za pojavu života.
Od početka je bilo jasno da je redom riječ o stjenovitim planetama, a sada stiže nova spektakularna vijest – na dvije planete u sustavu TRAPPIST-1 uslovi su najvjerovatnije ili identični ili vrlo slični onima na Zemlji. Grupa naučnika u svom radu za koji “Guardian” navodi da će uskoro biti objavljen u časopisu “Astronomy & Astrophysics”, kaže da su planete b i c iz tog sistema takve da posjeduju unutrašnju toplinu kao posljedicu plimnih sila jer su vrlo bliske svojoj zvijezdi.
Planete d i e, koji su od početka slovile kao najbolji kandidati za uslove za nastanak života, u takvom su području da i oni imaju izvor topline iz svoje jezgre kao posljedicu plimnih sila, ali puno manju. Usto, planeta d, procjenjuje se, ima površinsku prosječnu temperaturu od 15°C, što je zapravo identično uslovima na Zemlji.
Sve ove planete redom najvjerovatnije imaju na svojoj površini vodu, bilo u tekućem ili u zamrznutom stanju. Što se temperature tiče, tek planeta e je bitno hladnija: “To su temperature na kakve biste naišli na Antarktici, ali i to je pogodno”, kazala je dr. Amy Barr s “Planetary Science Institute” za “Guardian”. Planete iz ovog sistema čak su i dimenzijama vrlo nalik Zemlji, najveća od njih za samo je 13 posto veća od Zemlje.
Plimne sile su planetama potrebne za uslove pogodne za život jednako kao što to funkcionišu na Zemlji. Kod planeta veličine poput Zemlje za očekivati je da će imati metalnu jezgru. Plimne sile u tom su slučaju neophodne za život zato što stalno gravitaciono privlačenje zvijezde s jedne strane, te rotacija planeta s druge, dovodi do takvih izmjena “plima” i “oseka” slojeva planeta da dolazi do trenja, što znači i do razvijanja i održavanja vruće jezgre.
A vruća, tekuća metalna jezgra u planeti koji rotira, znači da se razvija magnetno polje planete, magnetosfera, koja onda planetu štiti od radijacijskog zračenja svoje matične zvijezde. U suprotnom bi svaki iole kompleksniji začetak života na planetu radijacija odmah spržila. Kod zvijezde TRAPPIST-1 to je još i kritičniji uslov za nastanak života jer ova zvijezda, iako puno manja od Sunca, oko sebe isijava puno žešće zračenje nego što je Sunčev vjetar u našem solarnom sistemu.
Što se tiče vode kao još jednog uslova za nastanak života, na ovim planetama trebalo bi je biti u izobilju, na nekima od njih lahko moguće čak i pravih okeana. Prema nekim naučnim tumačenjima život se u svemiru može očekivati praktično na svakom mjestu na kome postoje makar i najmanji uslovi za njegov razvoj, a u ovom planetnom sistemu takvih je mjesta napretek.
Zbog toga je sistem naučnicima tako neopisivo važan i već sada, samo jednu godinu nakon njegovog otkrića, količina podataka o njemu koju su prikupili astrofizičari uz pomoć naučnika iz mnogih drugih područja, tolika je da je postalo vrlo komplikovano pisati naučne radove o svih sedam planeta odjednom.
