Vele mi ljudi dobronamjerni i oni koji su to malo manje da odrastem!
Da završim flertovanja sa nadrealnim u sebi, prihvatim istinu da su ljudi samo ljudi sa smradom vukova i da je Corto Maltese lik iz stripova, a ne reinkarnacija Josipa Broza.
Govore mi ljudi sa osmijehom iskrenim i sa bijesom još iskrenijim da je vrijeme da odrastem!
Da završim sa čekanjem Godoa – za kojeg lično znam da eto samo što nije stigao,ne pogledavam u nebo tražeći rode koje donose bebe, i da prestanem vjerovati da u radiju žive mali ljudi i da imaju redovan sex.
Pričaju mi ljudi onako u povjerenju i iz puke milosti da bih trebao da odrastem!
Da bih trebao da počnem da živim ono što oni životom nazivaju, da ne zamišljam čovječanstvo kao cirkuske artiste koji ispod velike nebeske šatre nasmijavaju bogove ili već šta su.
Preporučuju mi ljudi da bi za moje dobro bilo da konačno odrastem!
Da prestanem pisati zahtjeve za vozačke ispite za velika i mala kola na Mliječnom putu, da okončam pisanje porno scenarija za žene sa Venere i muškarce sa Marsa i da odustanem od hvatanja sopstvene sjenke u krađi mojih snova.
Šapuću mi ljudi da ne čuje i ne primijeti niko da je krajnje vrijeme da odrastem!
Da u ženskim očima više ne tražim istinu o sebi, na njihovim grudima ne slikam stihove i verse koje samo ja mogu čitati i da prestanem pišati po dasci u wc-u – kao i da se ne tuširam samo dva puta heftano.
A ja im na sve to velim, govorim, pričam, preporučujem, šapućem.
‘‘Zajebite!”
”Lud jesam ali ipak toliko nisam!”
