Ulazim s drugaricom Cacom u tuzlanski supermarket. Besposlen dok ona kupuje salamu da nahrani skotnu kerušu što se uvijek nađe pred vratima naše kancelarije uplakanih očiju. Prolazim lijeno izmedju rafa i onda vidim kafu u poklon-pakovanju s pola kile mljevene kave i “poklon kuvar za sva vremena’. Kupujem paket i nosim ponosno u kancelariju, cijela knjiga i pola kile kahve sedam maraka i trideset, na neviđeno.
Otvaram pakovanje, uredno nalazim Kuvar za sva vremena. Nasumce otvaram i vidim recept i sliku “Vasine torte” koju je rahmetlli mati pravila i koju je ova poguzija baš voljela. I u ratu je ona ostala Vasina unatoč nastojanjima jedne naše poznanice da je, ko zna zašto, prozove Hasinom.
Eh da je mati sad tu pa da je začas napravi!
Drugo otvaranje Kuvara za sva vremena iz povijesti donosi sliku i recept za mekike. Soko Banja 1973 i 74. Klimatsko liječenje moje astme uz inhalacije podno planine Ozren. Mliječni restoran izranja u drvoredu, a meni mama udovoljava kupujući uredno mekike da joj bolešljivi sin ojača. Još čuvam karton za inhalacije iz tog doba na kojem uredno pise Mešić Mihalj, valjda je Nihad bilo neobično sestri koja je popunjavala karton.
Da se sada vratiti tamo kroz prostor i vrijeme, čini se da bih opet znao biti sretan! Preostaje mi da se oprobam u kuhanju, mekika i Vasine torte, ima da sve napravim kako treba, makar trenirao godinama.
Odlomak je preuzet iz knjige ”Četveropis vremena” Nihada Mešića Rivera
