Nedavno se u medijima pojavila priča o dečku koji preko dana pere auta, a navečer se sprema za svjetsko prvenstvo. Ne samo da se sprema za svjetsko prvenstvo, nego želi zlato s tog prvenstva, a već ima dvije srebrene medalje s Balkanskog prvenstva u powerliftingu i deadliftingu. I mi smo prenijeli tu priču, ali smo željeli znati više o Nerminu Hasanbegoviću Ćeli.
Gospodin Hasanbegović, osim što radi na autopraoni i što je osvajač medalja, po struci je zlatar i mašinski tehničar za preciznu mehaniku i optiku. Na pitanje “da li je zaljubljen”, odgovara da jeste, ali u sport kojim se bavi.
Uvijek je zanimljivo čuti od sagovornika kakvim očima gleda sam sebe. Često se tu krije dosta zanimljivih činjenica, koje niko drugi ne bi mogao ispričati, osim osobe s kojom se razgovara. Nermin, naprimjer, za sebe kaže da je jednostavan i skroman momak. Ono vrijeme u toku dana, koje svi volimo posvetiti samo sebi, on provodi sam i u tišini.
“Volim sebe ovakvog kakav jesam, volim pomagati drugima i jako volim životinje. Volim raditi i sad da mogu birati, opet bih izabrao neki fizički posao. Ne volim pokazivati svoje osjećaje i ne volim ljude koji se smatraju bitnijim od drugih. Izbjegavam takve ljude, jer druženje s njima je uzaludno potrošeno vrijeme. Radije cu sjesti sa nekim beskućnikom na klupu i popiti kafu. Čak znam jednog beskućnika kojeg smatram prijateljem. Pomažem mu koliko mogu i drago mi je kad ga vidim svaki dan. Kad ga nema jedan dan, zabrinem se“, priča Nermin o sebi i odnosu s drugim ljudima.
Izabrao je da se bavi dizanjem tegova. To je njegova glavna preokupacija.
“Ni sam ne znam zašto sam baš izabrao dizanje tegova. Jednostavno sam se zaljubio u taj sport. Iz treninga u trening očekujem od sebe sve više i što više kila podignem, to se bolje osjećam. Za nekog normalnog čovjeka, tj. nekoga ko ne trenira, to je glupost, ali za mene i moje kolege je to način života, jer sve prilagođavamo treninzima. Treninzi, zdrava ishrana i takmičenja su mi trenutno prioritet u životu“, objašnjava svoju strast prema ovom sportu naš sagovornik.
Živimo u Bosni i Hercegovini, zemlji gdje mladi ljudi nemaju neku svijetlu budućnost i glavom bez obzira odlaze negdje van njenih granica. Razlog tome je što se država ne brine o ovoj populaciji na adekvatan način. Često se piše i priča o sportistima koji, bez obzira na svoje sjajne rezultate, nemaju novca za odlazak na velika takmičenja, a često ni adekvatne uslove za treniranje.
Sport kojim se bavi Nermin, u BiH nije čak ni organizovan u vidu sportskog saveza. Pokrivanje troškova odlaska na prvenstvo gdje ovaj momak nastupa pod državnom zastavom, je misaona imenica.
“Kad vam neko kaže da trenira neki sport i i takmiči se, odmah pomislite kako taj neko ima trenera, sponzore, ljude oko sebe sa kojima sarađuje, ali u mom slučaju nije tako. Bez organizacije i saveza, sve je samo na tebi i umjesto da se fokusiras na takmičenje moraš se brinuti o svemu ostalom, i najmanjim sitnicama koje ne bi trebalo da te zamaraju“, govori Hasanbegović.
Nermin niže uspjehe i bez podrške države pod čijom zastavom se takmiči, bez sponzora, pa i bez bogatog pedigrea na koji bi se mogao osloniti. Zanimalo nas je kako, kao jedan prosječan bh.građanin, koji bar ima posao, izlazi na kraj s troškovima, kada je u pitanju sport kojim se bavi? Troškovi koje ima su prilično visoki, a podrazumijevaju specifičnu ishranu, suplementaciju, preparate, opremu, putovanja na takmičenja…
“Preparate i suplementaciju ne koristim upravo zato sto su skupi, osim kad naletim na neke proizvode kojima je rok istekao i kupim ih u pola cijene. Opremu, većinom, posuđujem. Nedavno sam tek kupio triko koji moram imati na sebi na takmičenju. Uglavnom, za svaku marku tri puta razmislim gdje i u šta prvo da je uložim“, iskren je Nermin o svojoj finansijskoj situaciji.
Porazno je čuti ovakvu priču uspješnog sportiste koji brani boje jedne zemlje na prestižnom takmičenju. Ali, sve je to Bosna i Hercegovina. Preostaje samo da se nadamo da će se nešto promijeniti na bolje u budućnosti. Bez obzira na sve prepreke, Nermin je optimističan i s radošću gleda period koji je pred njim. Plan, čije je ispunjenje je najbliže, podrazumijeva osvajanje zlatne medalje na predstojećem svjetskom prvenstvu.
Osim toga, kaže da će “za 5-10 godina vjerovatno imati svoju porodicu” i da želi pored sebe osobu koja će ga podržavati u ovome čime se bavi, jer ne planira odustati od dizanja tegova.
U uspješnim sportistima, mnoge djevojčice i dječaci vide uzore, pa često pokušavaju da dostignu ono što ovi rade i govore.
“Djeci bih rekao da što duže ostanu djeca. Čak i kada odrastu, da pokušaju zadržati što više dječijeg duha u sebi“, poručio je Nermin Hasanbegović svoj djeci koja tek treba da zakorače u svijet realnosti.
Našem sagovorniku, koji je vrijeme između napornih treninga i radnog vremena, izdvojio za razgovor za Kameleon, želimo uspjeh na predstojećem prvenstvu i da uskoro pišemo i o zlatnoj medalji koju će donijeti kući.
