Digla se velika prašina poslije današnje fudbalske utakmice u Kupu BiH između FK Slobode iz Tuzle i FK Sarajeva iz glavnog nam i istoimenog grada.
Po dobrome starom običaju desio se navijački incident, navijači iz glavnog nam grada republike na poluvremenu krenuli da raščiste nešto sa navijačima domaćeg tima, jer im rezultat (vjerovatno) nije odgovarao (u tom trenutku je bilo 1:0 za Slobodu), ili im je nestalo alkohola, pa su mirnim putem htjeli da ukažu na tu svoju problematiku, preskačući ograde i sukobljavajući se sa specijalcima MUP-a TK, ili su ih dileri izvarali ovoga puta pa im je loša kvaliteta dopa udarila drito u ono malo moždanih vijuga te su u hemijskoj nirvani krenuli u osvajanje onoga što je za njih misaona geografija, tuzlanski teritorij.
Specijalci uradili svoj posao, otjerali bagru sa stadiona, potrpali u autobuse i ispratili ih u crnu rupu BiH, Sarajevo.
Utakmica se nastavila, mirno i dostojanstveno, rezultat 2:1 za Slobodu, navučen penal za klub iz glavnog nam grada, verbalni dueli zvaničnika klubova poslije utakmice, verbalne prepiske poslije utakmice na svim mogućim portalima u regiji i sve u svemu jedna nenormalno -normalna utakmica u BiH pod okriljem organizacije koja se zove NS BiH.
Elem, šta sam htio napisati.
Zašto nisam iznenađen ovim razvojem događaja, zašto se na sve načine opstruira pokušaj Slobode da napravi nešto u prvenstvu (gdje se perfidno sve navlači za Zrinjski) ili u Kupu (gdje se navlači za bilo koga samo da nije Sloboda)? Razloga je vjerovatno mnogo, a ja ću laički da navedem nekoliko, one koji mi padnu na um:
– Sloboda je klub koja ima, možda i najorganiziraniju navijačku skupinu u BiH. Fukare se zovu za one neupućene i zajedno sa svojim prijateljima i simpatizerima, predstavljaju jednu od zdravijih organizacija u regiji. Osnova postojanja ove navijačke skupine je bezuslovna ljubav prema klubu i gradu. Poštovanje protivnika i drugih navijačkih skupina koji dolaze u Tuzlu da navijaju, naglašavam ”navijaju” za svoj klub, a ne da divljaju kao navijačine iz glavnog nam grada. Dakle, tolerancija do kraja dok se ta tolerancija ne iznevjeri.
– Sloboda je klub i sportsko društvo koje propagira jednakost, multietničnost, solidarnost, koje cijeni iskreno sportsko i ljudsko zalaganje kako svojih sportista tako i rivala.
– Sloboda i njeni navijači su među rijetkima u regiji koji prvi pružaju ruku prijateljstva, koji uvijek traže otvorene razgovore sa svim stranama i koji su, već više puta potvrđeno, među najboljim domaćinima u BiH. Svi navijači protivničkih ekipa koji su došli u Tuzlu da navijaju za svoj klub dočekani su i ispraćeni sa pljeskom. Ovdje govorim i o reprezentativnim navijačkim skupinama.
– Slobodini navijači su nebrojeno puta pokazali onu svoju najbolju ljudsku stranu učestvujući u velikom broju humanitarnih akcija, turnira i svega ostalog što nosi naziv humanosti. Neopisiva je ljubav tih ljudi prema svome klubu i nevjerovatan je broj akcija podrške pa i konkretnih akcija pomoću svome klubu kada mu je bilo najteže, kada je (opet sumnjivim igrarijama sarajevskih klubova) pala u niži rang takmičenja ili kada su bile vrlo teške finansijske godine u klubu.
– Slobodini navijači i prijatelji su ljudi slobodnoga, širokoga, dubokoga, visokoga uma i uma koji vidi dalje i bolje.
– Sloboda i Slobodine Fukare su ljudi koji predstavljaju BiH u najboljem mogućem svjetlu (sjetite se samo reprezentativnih utakmica u košarci i rukometu koje su se igrale u tuzlanskom Mejdanu i podrške Fukara i građana Tuzle i sve će vam se samo kazati).
– Sloboda nije iz Sarajeva već je iz Tuzle (to je možda i najvažnija stavka zašto će Sloboda teško, bilo šta osvojiti).
– I na kraju sama riječ Sloboda, sam naziv kluba bode u oči neonacionalne barabe, a o zvijezdi na grbu da i ne govorim.
Jedan grad, jedan klub, jedna ljubav i to najveća. J…. T. SA……O …slobodno popunite prazne tačkice…
