Sarajevski kantautor Kemal Monteno umro je na današnji dan, prije šest godine, u zagrebačkoj bolnici Rebro.
Rođen je 17. septembra 1948. u Sarajevu, a posljednjih petnaestak godina svog života živio je u Zagrebu. Njegov otac bio je italijanski vojnik koji je za vrijeme Drugog svjetskog rata došao u Sarajevo i zaljubio se u Kemalovu majku, a zbog te je ljubavi odlučio ostati u BiH.
Sa mediteranskim štihom i sarajevskom dušom koju je unio u svoje pjesme, Monteno je stvorio svoj muzički izražaj koji ga je pratio tokom više od 40 godina karijere.
Ljubavne pjesme bile su njegov nepresušan izvor i njegova iskrena ispovijest u kojoj je opisivao životne situacije u kojima su se našli on ili njemu bliski ljudi. Ljubavnu priču svojih roditelja opjevao je u pjesmi Šta je život, po kojoj je nazvao svoj zadnji album. U svojim šansonama se rijetko ponavljao, a svoj vrhunski kantautorski rukopis dokazivao je vještim pretapanjem ljubavnog motiva u jednostavan izraz s mediteranskim šarmom italijanske kancone.
Svoju bogatu karijeru počeo je u drugoj polovini 60-ih, tačnije 1967. godine nastupom na festivalu Vaš šlager sezone s pjesmom Lidija koja je osvojila prvu nagradu. Već nakon prvog nastupa bilo je jasno da je publika, osobito njen ženski dio, dobila novog miljenika.
Ovom festivalu Monteno je ostao vjeran i idućih godina, a za njega je napisao neke od svojih najljepših šansona poput Zemljo moja (1977.) i Sarajevo, ljubavi moja (1976.) koju je otpjevao na 10. jubilarnom Šlageru sezone.
Pjesma je postala svojevrsna himna njegovom rodnom gradu i bila je nezaobilazan dio njegovog repertoara.
Kemal Monteno je obilježio 70-e svojim brojnim antologijskim pjesmama Sviraj mi o njoj, Laž, Putovanja, Adrijana, a osim Šlagera sezone Montena se često moglo vidjeti na Opatijskom i Zagrebačkom festivalu na kojima je redovito osvajao nagrade publike i žirija, a njegovi albumi prodavani su u zlatnim i platinastim nakladama.
Njegov diskografski početak vezan je za 1973. kada je objavio album Muziko, ljubavi moja za tadašnji Jugoton. Na njemu se između ostalih hitova nalazi i pjesma Jedne noći u decembru, posvećena njegovoj ljubavi iz mladih dana, supruzi Branki.
Potom je uslijedio album Žene, žene objavljen 1975. s hitovima Uvijek ti, Pjesme zaljubljenika, Kratak je svaki tren te album Moje pjesme, moji snovi objavljen 1977. godine. Osamdesete započinje albumom Za svoju dušu na kojem se nalazi još jedna antologijska pjesma Nije htjela.
Album Dolly Bell, nazvan po jednom od najpopularnijih filmova domaće kinematografije Sjećaš li se Dolly Bell objavio je 1982. godine, a samo godinu dana kasnije objavio je album Uvijek ti se vraćam.
Kompilaciju Moje najdraže pjesme (1985.) te albume Romantična priča (1986.) i Kako da te zaboravim (1987.) objavio je za izdavačku kuću Diskoton, a potom je uslijedila diskografska pauza koju prekida 1992. kompilacijom Pjesme zaljubljenika u izdanju Croatia Records.
Godine 2000. Croatia Records objavljuje album Hvala svima (Kemo i prijatelji) na kojem se nalaze pjesme koje je otpjevao u duetu s Oliverom Dragojevićem, Arsenom Dedićem, Radom Šerbedžijom, grupom Crvena jabuka, Danijelom Martinović, Gabi Novak, Fuadom Backovićem, Terezom Kesovijom i Borisom Novkovićem.
Kemal Monteno bio je jedan od rijetkih izvođača koji se mogao pohvaliti da je gotovo svaki njegov duet postao i hit.
Napisao je brojne pjesme i za svoje kolege Arsena Dedića, Zdravka Čolića, Olivera Dragojevića, Terezu Kesoviju, Gabi Novak, Nedu Ukraden, Dražena Žerića i mnoge druge, a često su upravo njegove pjesme bile zaslužne za uspjeh njegovih kolega.
Krajem 2012. u sarajevskoj Zetri obilježio je više od 40 godina karijere, a na koncertu uz njega su nastupali Goran Bregović, Zdravko Čolić, Oliver Dragojević, Dino Merlin, Severina, Dražen Žerić Žera, Rade Šerbedžija i Hanka Paldum.
Njegov zadnji studijski album Šta je život na tržištu je od 2013, a pjesme Jesen je, Malo mir, malo rat uz naslovnu pjesmu koja se gotovo odmah nametnula kao hit i dalje su dio radijskog i tv etera.
