Pošto je prošle sedmice udarna vijest svakog dana bila nova afera predsjednika VSTV-a i najava njegove ostavke, jasno je to da je ne samo ta institucija, već i cijelo naše pravosuđe u kolapsu, jer je politika u nju umiješala prste do lakata, pa je nužan dugo čekani početak „čišćenja“, čiji prvi korak je ostavka Milana Tegeltije, sa „trofejima“ po imenu „Potkivanje 1“ i „Potkivanje 2“.
NISU MI JASNE KOLEGE iz onih sarajevskih medija, koji su posvetili toliki prostor i posvetili toliku pažnju predsjedniku Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (VSTV) Milanu Tegeltiji (u nastavku teksta: M.T.), dajući mu priliku da se obilno verbalno „istovari“ i da, uz napadne znake paranoje, za svoj „usud“ okrivi sve, optuži mnoge, ukaže prstom na sve druge, a sebe predstavi kao nevinašce, koje je, eto, žrtva montaže, objede, urote paraobavještajnih aktivnosti, „političkog Sarajeva“ (i SDA, naravno)… Jasni su mi režimski novinarski jurišnici iz RS-a, koji su, po zadatku, listom na strani M.T.-a, ne vide ništa sporno u onome šta je i kako radio (vidjeti pod „Potkivanje 1“ i „Potkivanje 2“), pa sve svode na to da je M.T. meta „jer predstavlja RS“.
Da li svjesno ili samo iz nemara, rečeni sarajevski mediji su, tako, od M.T.-a napravili žrtvu, nasjedajući na klasičnu i opasnu zamjenu teza – da nije problem to što je on namještao pravosudne funkcije i o tome se telefonom dogovarao, već to što je taj razgovor neko snimio i objavio. Ta, morbidno usavršena varijanta zamjene teza, u nas se ustalila minulih decenija, otišavši već „u tačku“ i dovodeći do paralize, mutnog blokiranja i simptomatične atrofije mnogih dijelova pavosuđa. To jest: nije problem to što neko izvrši krivično djelo (ubistvo, daleko bilo), već što je to neko snimio i objavio.
STARA, OTRCANA PRAKSA da se ukazivanje na nečije greške, uključivši i krivična, amoralna akta, veže za nacionalnu, entitetsku ili vjersku pripadnost, u našim uslovima je dovedena do stanja, u kome, prvo, strada istina, zatim – drugo – pažnja javnosti smišljeno bude odvučena što dalje do suštine i – treće – i najdrastičniji, najnotorniji oblik nečasti, kriminala, korupcije i nemorala, tisne se ustranu, bude zaboravljen i prekriven prašinom politikanstva. U slučaju „junaka našeg doba“ M.T.-a, to se vidjelo prošle godine, u aferi „Potkivanje 1“. Tadašnji pokušaj raščišćavanja skandala, neslavno je okončan zaključkom da je M.T. iznad i izvan zakona i da ne podliježe ni disciplinskoj, a kamoli krivičnoj odgovornosti za ono što je petljao. Na taj način, iako to niko naglas nije rekao, M.T. je „vakcinisan“ protiv odgovornosti i bilo je samo pitanje dana kada će se otkriti nešto novo, što je sebi dopustio, kad je već zaštićen tom „vakcinom“.
Kada je nedavno objavljen famozni telefonski razgovor, M.T. je, dakako, prvo rekao da je to montaža. Onda, kada je vidio da to ne pije vode, ide korak dalje, pa je ustvrdio da se radi o „ugrožavanju njegove sigurnosti u Sarajevu“, kome je pripisao mahalski način komuniciranja i tretiranja ljudi. U tom i takvom Sarajevu, on se, eto, osjeća nesigurnim, a nema lično obezbjeđenje. Ne odgovara na pitanje kako već 6,5 godina radi u Sarajevu, kreće se gradom, druži se, ide u kafane, a nije bio ugrožen, niti mu je trebalo obezbjeđenje. Kad se na to doda „šlag“ u okviru banjalučkog sastanka s „vlasnikom“ RS-a i predsjednicom tog entiteta, što je trebalo da bude shvaćeno kao podrška, a ispalo „rame za plakanje“ M.T.-u, slika je kompletna. Ukrašena M.T.-ovom tvrdnjom da on predstavlja RS i da, logično, zaštitu tu traži.
NAJAVA M.T.-a DA ĆE PODNIJETI ostavku ove sedmice, ne samo da je prirodan idući čin u odvijanju ove afere. On je i dokaz da paranoja može ići do određene granice, neki mediji (i sarajevski, nažalost) od njega mogu napraviti žrtvu, zanemarujući simptome paranoje, ali da se suština priče – umiješanost M.T.-a u nečasne radnje i kažnjive aktivnosti, ničim ne da opravdati, a još manje izbrisati. Pri čemu se još niko nije sjetio da upita koliko li je i kakvih sve takvih aktivnosti M.T. ukupno imao, kada je, za samo godinu, uhvaćen i dokumentovan u dvije afere? Jasnije kazano: šta li je sve radio na takav način, a da to niko nije snimio, pa ne postoje dokazi za to?
Nema odgovora na ova pitanja. Zato što ih niko ne postavlja, a i stoga što su ona u drugom planu u odnosu na činjenicu da je blamaža MT.-a, kao ličnosti, manje važna od kompromitacije VSTV-a kao vrhovnog pravosudnog organa u BiH, koji je pod njegovim vođstvom nisko pao, opasno srozan i pretvoren u motor erozije i uzdrmavanja pravosuđa. Koje će, poentira M.T. u jednom od (sarajevskih) TV-nastupa dobiti novog predsjednika, opet Srbina iz RS-a, što, čitamo između redova, znači – „ista meta, isto odstojanje“. Poslije ovoga, M.T. će se, vjerovatno, iz svega izvući, može zapjevati („Moj Milane, jabuko sa grane…“) i za pojas zadjenuti, jer gas čeka nova, važna fotelja. Što nije prvi put u nas da akteri afera i skandala postanu žrtve i budu nagrađeni za svinjarije, na kojima je njihov čitak potpis.
Piše: Zlatko Dukić
