Mirsad Hadžiefendić – Umjetnik iz Tuzle
Tuzla je nekada slovila kao grad bijelih i crnih rudara. Prevagu u ekonomskom životu grada imala je indrustrija. Kultura je bila tu negdje, nikada na zasluženoj visini. Poslije rata, Tuzla se, zamiranjem i rudarstva i industrije kao primarnih ekonomskih jedinica, sve više eksponirala ka gradu škola, fakulteta, nauke i umjetnosti. Kultura je tu, osnove za nju ovaj grad je stvorio. Sada, uvijek može i bolje. Postoje ljudi u našem gradu koji po vokaciji nude kvalitet koji bi zanimao mnoge, pomogao mnogime, ali nemaju adekvatnu “pratnju” od onih koji su za taj segment života poslovno i položajno određeni. Jedan od tih, nedovoljno priznatih, je i Mirsad Hadžiefendić. On sa velikim uspjehom djeluje na više kulturnih polja – u oblasti slikarstva, fotografije, poezije, a i u oblasti muzike. U tom duhu su odgojeni i članovi njegove porodice koji uporedo sa njim šire iste kulturne vrijednosti.
Mirsad Hadžiefendić rođen je 06.12.1969. godine. Mirsad je pohađao Osnovnu školu Jusuf Jakubović, Tušanj, Tuzla. Slijedilo je srednješkolsko obrazovanje. Nakon završene Srednje elektrotehničke škole, septembra ‘88. godine, Mirsad odlazi u Zemun, odslužiti vojni rok. Tu se Mirsad Hadžiefendić prepoznao u oblasti umjetnosti. Prekomandovan u VES (Vojno-evidencijska specijalnost) – fotograf, Mirsad se pronalazi u fotografiji, te se zaljubljuje u taj čarobni svijet “iza objektiva”. Prema njegovim riječima, fotografija je njegova prva, prava i velika ljubav koja traje sve do današnjeg dana.
Po odsluženom vojnom roku, vođen ljubavlju za fotografijom, Mirsadu se ukazuje prilika za odlazak u Prag, te se u tom gradu raspituje za prijemni ispit na prestižnoj praškoj FAMU akademiji. FAMU je jedna od najstarijih filmskih škola u Europi. Januara 1991. godine, prošao je na prijemnom ispitu, međutim, zbog finansijske nemogućnosti da snosi troškove školovanja, Mirsad je bio spriječen pohađati tu ustanovu. Vraća se u Tuzlu.
Početkom rata u Bosni i Hercegovini, ‘92. godine, Mirsad, ipak, odlučuje otputovati u Prag, a ne zadugo, nakon 4. novembra iste te godine, odlazi na Gran Canari, otok u Španjolskoj, koji Mirsada uvodi u svijet slikarstva. Tamo upoznaje Asmira Pozderovića. Mirsad Hadžiefendić uz Asmirovu pomoć postaje slikar. Dobiva svoju tezgu, te aktivno djeluje kao slikar. Novembra 1994. godine, Mirsad se vraća u Bosnu i Hercegovinu, te posljednju godinu rata provodi u Tuzli.
Prvi korak koji čini, po dolasku u Tuzlu, Mirsad otvara MI Ritmo galeriju, 29. novembra 1996. godine, a zatim se 1998. godine upušta u poslove ugostiteljstva i otvara Jazz club “Punto”. Paralelno, bavi se i slikarstvom i muzikom. Iste godine osniva porodicu i dobiva sina, Emila Hadžiefendića. Prva mušterija MI Ritmo galerije bio je vlasnik firme Piramida iz Mostara, a time dolazi i do razvoja posla u Galeriji. Godine 1998., Mirsad postaje član umjetničkih udruženja ULUPUBiH i ULUTK.
Međutim, poslovi u oblasti ugostiteljstva ne traju dugo. Doživljavajući mnoge neugodne situacije, zatvara Jazz club “Punto” i nastavlja se baviti slikarstvom, povremenim sviranjem, te pisanjem poezije. Po zatvaranju Jazz cluba, Galerija se premješta u Robnu kuću Tuzlanka, te tamo biva smještena do marta 2021. godine.
Mirsad je dobitnik Grand Prix nagrade na 1. Bijenalu umjetnosti minijature Bosne i Hercegovine. Ujedno, organizovao je mnogo Art bazara, učestvovao na više kolektivnih izložbi, te je 25 puta izlagao samostalno. Danas ovaj umjetnik vodi školu slikanja i školu bubnjeva, vbodi škole slikanja, organizuje likovne izložbe…
Mirsad Hadžiefendić svojim radom budi uzbuđenje, čuđenje, radost, čežnju i još mnogo drugih emocija. Ovaj veliki umjetnik voli život, ljude, te smatra, ukoliko za svog života učini dobro bar jednom čovjeku, time je ispunio svoj životni zadatak, a s tim, da je svojom umjetnošću i radom dodirnuo mnogo ljudskih srca, nema sumnje da je uspio u svojoj misiji. Ne staje dok slika u svom Ateljeu “Oblik” (Zlatarska ulica, Tuzla) , vođen strašću i ljubavlju želi podići svijest ljudi oko sebe, te iza sebe ostaviti mir. Cilj mu nije bitan, stoga ga i nema, bitan mu je put.
Naslovna fotografija: © 2023, Dragutin Matošević (03-03-2023)
