U svom djelu Vivijan Grin obrađuje temu, kroz svoje referate od 1982 godine, kako mentalno zdravlje vladara utječe na individualnu i političku historiju. Kontroverzno djelo. Ali, poslužiće nam zarad ove bajke o ludom vremenu u jednoj dalekoj Nedođiji.
Od rimskih careva Tiberija, Kaligule i Nerona, preko engleskih kraljeva Ivana, Eduarda II, Rikarda II, Henrika VI, kastiljske kraljice Ivane I Lude, švedskog kralja Erika XIV, Staljina, Hitlera, Mussolinija i Saddama Husseina narav ludila imala je veliki utjecaj ne samo na historiju njihovih zemalja, već i cijelog svijeta. Tako kaže autor kontroverznog djela. To ludilo će jednog dana zahvatiti i nedođijski trezor u kome je stolovao tokom najvećeg krvarenja jednog naroda u ratu triju kuća, najveći sin jednog isto tako lošeg oca. Njegov um je tada izgubio vezu sa stvarnošću i živio je taj Bradonja (tako su ga zvali kad bi plašili nestašnu žensku djecu) u svijetu vlastitih opsjena, pa je najvjerojatnije Bradonju mučila šizofrenija i manično-depresivna tegoba koja je rezultirala samoživošću i kompleksom moći. Ništa od toga ne bi bilo moguće da su mu seksualni apetiti bili uvijek podmireni, jer je po Frojdu djeco, seks korijen svega.
Ako stanje sagledamo dublje, shvatit ćemo njegovu mržnju prema ženama zbog vlastitog straha od sopstvene supruge koja ga tako često ponižava i koja mu uskraćuje mogućnost da bude muškarac.
Tako se jednog dana, iza sedam gora i iza sedam mora, bogu iza leđa, a blizu Afrike, u podijeljenoj zemlji triju vladara, pojavila strankinja. Donijela slobodu i drskost. Pozdravljala srednjim prstom, mahala istim na autoputu. Komunistička vještica. I bila je privedena, pa kažnjena.
Privedena žena zbog srednjaka u dalekoj Nedođiji nije ništa drugo nego ventil za nakupljeni vlastiti bijes prema supruzi koja mu vjerovatno uputi onu nedođijsku: “Pederu jedan!” – pa je ta frustracija konačno morala kulminirati, tako što će biti kažnjena neka usputna žena, strankinja, koja diže srednjak kao čest saobraćajni simbol na svim svjetskim autoputevima, kako bi se bar donekle smirio najveći sin isto tako lošeg oca.
San mu je, sinoć, tako brzo pao na oči kao da je vlastitu frustraciju izliječio pljuskajući suprugu kasno poslije ponoći u krevetnoj igri strasti.
“Drž’ ne daj, nevaljalice!” – tako prazan je konačno klonuo.
Djeco, Frojd je upravu! Seks je korijen svega.
Zato jebu trideset i nešto, a u Nedođiji ni da jauknu…
Poruka priče je:
“Karajte djeco, karajte da ne poludite.”
Izvor: buka
