Voljela bih da sam izmislila ovu priču od prvog do posljednjeg slova. Na žalost, sve je čista istina i zbog toga sada sjedim i istovremeno plačem i smijem se. Priča Laura Mazza, mama i blogerka, čija je blamaža postala instant hit na društvenim mrežama.
Mišići trbušnog zida su mi razdvojeni još od porođaja, a ljekar mi je predložio da probam to popraviti jogom. Iako se nikad nisam bavila jogom, kao i svi mi, imam pun ormar helanki. Odabrala sam one najmanje ofucane i duboke. Sva spremna odlazim na čas.
Prostorija je tamna a svuda su upaljene svijeće. Svi se već međusobno znaju a ja stojim u ćošku i molim se da me ne primjete. Na moje iznenađenje, svi izuvaju čarape – to nisam očekivala, jer nisam izbrijala nožne prste. Samo sam brijačem nasuho prešla po člancima.
Gledam sve te vitke žene u izazovnim helankama i upoređujem ih sa sobom i mojim helankama iz osamdesetih godina prošlog vijeka. Sve imaju nalakirane nokte na nogama, a ja sa svojim dlakavim prstima odlazim u ćošak.
Krećemo sa vježbanjem i taman sam se primila i oduševila se svojom kondicijom kada odjednom stomak počinje da mi krči. Već par dana imam simptome nervoznih crijeva, a o mirisu gasova bolje da i ne pričam. I usred tog silnog savijanja i grčenja, prdnula sam.
Prdnula sam. Na času joge. Kakav kliše… Ipak, niko nije ni trepnuo, a ja se u sebi nadam da nisu ni primjetili.
Sljedeća poza zahtijeva da glavu stavimo između nogu i tada se susrećem sa svojim gasom licem u lice. Očajavam i razmišljam o tome da odem kući. Odlučujem da ipak ostanem – pobogu, svi mi ispuštamo gasove. Prosto ću da nastavim s vježbama.
A onda u sljedećoj pozi instruktorica prilazi svakome i pomijera nam zadnjicu nadole. Čvrsto sam stisnula zadnjicu i nadala se najboljem. Instruktorica prilazi, pomijera mi leđa nadole i buuuuuuuuuurrppppfffffff.
Najgori trubački solo izlazi iz moje zadnjice. Zaledila sam se. Suze su mi krenule a lice mi je gorjelo.
Ustala sam, pokušala da pokupim prostirku ali nisam, pa sam je samo šutnula, pokupila čarape i patike i istrčala napolje.
Dok sam zatvarala vrata vidjela sam da svi gledaju u mene. U tom trenutku instruktorica mi se naklonila i rekla “namaste”.
I eto me sad u restoranu brze hrane, jedem sladoled, plačem i smijem se. A razdvojeni trbušni mišići ostaju sa mnom.
