Uz samo donirane vakcine, u 15. mjesecu pandemije, blamaža se nastavlja: vlast se još dogovara o organizovanoj nabavci njene veće količine, masovna imunizacija je sporadična – zasad u Sarajevu, Banjaluci i Zenici – a smanjenje brojaj oboljelih i preminulih, licemjerno se koristi kao alibi za ono što nije urađeno kad je trebalo i što, sudeći po iskustvu Tuzle i Tuzlanskog kantona, masovno vakcinisanje i dalje uporno drži na „dugu štapu“.
MA KAKO TO IZGLEDAlo, ispade naivno i površno očekivanje da će se iz obilja grešaka, šlampavosti i brljanja vlasti – na svim nivoima – u borbi protiv korone, promijeniti kad uđemo u drugu godinu pandemije. Ne samo da se to, na našu žalost, još nije desilo, već – potkraj 15. mjeseca borbe s koronom – traje ista priča. Otužna, onespokojavajuća, targična: svakodnevno nas informišu o petljanju, lutanju, neznanju i nazor-dogovaranju o organizovanoj državnoj nabavci većih količina vakcine, a istovremeno saznajemo brojeve novozaraženih i preminulih (srećom, sve ih je manje), broj ukupno izliječenih od korone, ali – ne i broj onih koje je virus ubio.
To je bitno, bar za one koji o ovoj temi ozbiljno razmišljaju i imaju nepoltronski stav. Niko u vlasti još nije shvatio obavezu da nas obavještava i o ukupnom broju preminulih. Pretpostavke, koje su plod slučajno dokučenih, a strogo skrivanih podataka, kažu da je taj broj odavno prešao 5.000 u cijeloj BiH. Nije to pouzdan, ali je jedino dostupan podatak. I dovoljno govori o tome u kakvoj državi se sve dešava i koliko oni koji za državu odgovaraju – ne znaju, neće, ne žele ili, naprosto, nisu dorasli prilikama u kojima su zatečeni.
ZAŠTO JE TO TAKO, pitanje je na koje nije teško dati odgovor. Zato što bi redovno javljanje o broju žrtava korone, moglo izazvati logično pitanje – ko je ubica (zna se), ali i ko je saučesnik u tom zločinu (poželjno je ne znati). Ne želeći davati podstrek za to pitanje, neki iz vlasti – državne, federalne, ali i kantonalne – očito misle da je moguće glumiti zmiju, pa kriti noge. Pošto to, međutim, ne ide, na površinu – prije ili kasnije – moraju isplivati i pitanje i odgovor koji znamo mnogo prije postavljanja upita: saučesnik u masovnom ubijanju građana Bosne i Hercegovine uz pomoć artiljerije zvane korona-virus je naša vlast. Saučesnik je zato što, od početka, marta 2020. godine – ne zna, ne želi da sazna (prepiše od drugih), petlja i ponaša se kao slon u staklarskoj radnji, što za posljedicu ima da smo na repu događaja, da smo prvi na spisku zemalja Evrope po broju žrtava i, konačno, da se ne zna ništa u vezi s onim što nas čeka.
Ako se dio odgovora na pitanje otkud to i zašto, može naći u gorkoj istini o idiotskom konceptu države, koji nam je spakovan u Dejtonu, onda je ostatak odgovora ovdje, u našoj politici i vlasti, u mućkama i petljanju (vidjeti pod „Afera respiratori“?). Tamo, dakle, gdje je od početka sve podijeljeno, a borba protiv pandemije obesmišljena, ukočena i onemogućena entitetskom logikom, granicama i brljanjem. Pa pošto nema gazde u kući, jer se kuća ne priznaje kućom, korona uzima danak, politika tumara, da bi bljesnula minulog petka, kada je federalni premijer Fadil Novalić – dobro opečen famoznim respiratorima – obznanio odluku Vlade Federacije da ubuduće sve ugovore o nabavci vakcine odobri Federalni parlament, tj. da on, a ne neko drugi, za sve bude odgovoran.
KAD SE TO OVAKO PREPAKUJE na nivšem, onda nije nikakvo čudo da se šupljine, manjkavosti i muševere javljaju i na nižem, konkretno katnonalnom nivou. Kad je o Tuzlanskom kantonu riječ – a on nas, ovom prilikom, posebno zanima – onda ne samo da nam se ništa opipljivije ne javlja u vezi s masovnom imunizacijom. Onda se, čak, čini da se i tu ne zna ko pije ko plaća, iako je to tek retorički trik – jer se uvijek zna ko će na kraju sve to paltiti…
Sudim to po iskustvu, ne samo vlastitom. Još krajem marta sam, zajedno s većim brojem ispisnika (65 plus) registrovan u Porodičnoj medicini Doma zdravlja Tuzla, a u aprilu reagovasmo i na aplikaciju Zavoda za javno zdravstvo TK. Rečeno nam je da ćemo biti obaviješteni (dali smo brojeve telefona) o terminu i mjestu vakcinisanja. Prošla su dva mjeseca od marta, znam neke koji su već vakcinisani (preko reda?), a od obećanog pozivanja – još ništa… Izgovor o tome da nema dovoljno vakcina, ništa nam ne znači, kad znamo da ih u drugim gradovima ima. Elem, neko ovdje nije sposoban, ne zna ili neće da nabavi vakcinu. Zna li takav da je, u međuvremenu, bilo i preminulih od korone? Da je, dakle, saučesnik u njihovom ubistvu? Jer, kako to Sarajevo i Zenica mogu, a Tuzla ne može organizovati masovnu imunizaciju? Odgovor na ovo pitanje znamo, kao i to, makar nije nikakva utjeha, da se vlast koja se ovako ponaša, koja ne zna ili neće, mora suočiti s onim što stoji u naslovu ove kolumne. Ma koliko joj se to ne svidjelo i ne odgovaralo joj.
Piše: Zlatko Dukić
