BiH

Komisije, agencije, operatori, koordinatori: Top-lista državnih institucija za uhljebljenje










Na nivou Bosne i Hercegovine i njenih entiteta postoji oko 200 institucija i agencija za čiji se rad i plaće uposlenika godišnje iz budžeta izdvaja desetke miliona maraka.

Za mnoge od tih institucija većina bh. građana nikada nije čula – poput Operatora za obnovljive izvore energije i efikasnu kogeneraciju FBiH (OIEiEK), čiji je novimenovani direktor Boriša Misirača, sin potpredsjednice VSTV-a Jadranke Lokmić-Misirača.

Kako se navodi na službenoj web-stranici, nadležnosti Operatora za obnovljive izvore energije i efikasnu kogeneraciju FBiH su da “prikuplja, obrađuje i vodi evidenciju o ukupnoj električnoj energiji proizvedenoj u postrojenjima kvalifikovanih proizvođača, zaključuje ugovore o otkupu električne energije po garantovanim otkupnim cijenama i vrši otkup ukupne električne energije proizvedene iz postrojenja proizvođača, vrši obračun i isplatu finansijskih sredstava za isporučenu električnu energiju privilegovanim proizvođačima koji su zaključili ugovor sa Operatorom za OIEiEK po garantovanim cijenama”, i brojne druge.

Nepostojeće koncesije

Međutim, s obzirom na to da je Regulatorna komisija za energetiku FBiH rješenje kojim se Operatoru izdaje dozvola za rad donijela tek u maju ove godine, pitanje je koliko je ova institucija do sada bila u mogućnosti obavljati svoje zadatke. Ipak, za svoj trud i rad direktor Operatora je izdašno nagrađen: mjesečna primanja prethodnog direktora Hajrudina Bećirovića, kojeg je sada naslijedio Misirača, iznosila su oko 5.000 KM, uključujući naknadu za odvojeni život s obzirom da je sjedište Operatora u Mostaru.

Među najpoželjnijim bh. institucijama za uhljebljenje nalazi se Komisija za koncesije BiH, koja u trinaest godina svog postojanja nije izdala niti jednu koncesiju. Godišnji budžet ove Komisije veći je od milion konvertibilnih maraka, a oko 70 posto tog budžeta troši se na plaće i naknade za rad uposlenika.

Na službenoj web-stranici Komisije, u rubrici Vijesti, najnovije saopćenje za javnost datira iz novembra 2009. godine, a „nasvježiji“ događaj kojem je prisustvovala delegacija iz BiH je konferencija o javno-privatnom partnerstvu održana u decembru 2010. u Istanbulu.

Državna regulatorna agencija za radijacijsku i nuklearnu sigurnost, osnovana 2008. godine, porezne obveznike godišnje košta oko 950.000 KM. Ova agencija, čiji je zadatak da „vrši regulatornu kontrolu sigurnosti izvora zračenja, sigurnosti radioaktivnog otpada i sigurnosti transporta“, ima čak tri ureda – u Sarajevu, Mostaru i Banjoj Luci.

U Izvještaju o izvršenju budžeta za prvu polovinu ove godine, koji je potpisao direktor pomenute agencije Emir Dizdarević, navodi se, između ostalog, da je u proteklih šest mjeseci na plaće 17 uposlenika potrošeno ukupno 246.321 KM, odnosno 43,4 posto planiranih sredstava za 2016. godinu.

Ako taj iznos podijelimo sa brojem mjeseci i uposlenika, ispada da prosječna plata u ovoj instituciji, koja građane BiH štiti od radijacije i posljedica eventualnih nuklearnih napada, iznosi oko 2.400 KM.

U državne institucije čije je postojanje, najblaže rečeno, upitno, spada i Agencija za predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje BiH. Njihova je misija „biti glavni pokretač i učesnik u promjenama koje vode razvoju kvalitetnog obrazovnog sistema i koji garantuje puni razvoj potencijala svakog pojedinca i društva u cjelini“.

Agencija ima sjedište u Mostaru i dvije područne jedinice sa sjedištima u Sarajevu i Banjoj Luci. Tridesetak uposlenika ove agencije godišnje na raspolaganju imaju budžet od 1.200.000 KM. No, izuzev mnogobrojnih konferencija, okruglih stolova i seminara na kojima revodno učestvuju, nije baš najjasnije šta su njihovi radni zadaci s obzirom na to da obrazovanje u Bosni i Hercegovini spada u nadležnost kantona, odnosno entiteta.

U Zakonu o osnivanju stoji da je ova agencija nadležna za praćenje i razvoj zajedničkog jezgra nastavnih planova i programa, te „uspostavljanje standarda znanja i ocjenjivanje postignutih rezultata“ učenika.

Strategije bez rezultata

Na koncu, da bi se ispitalo koliko je uistinu opravdano postojanje spomenutih, ali i brojnih drugih državnih agencija, institucija i komisija, Vijeće ministara BiH osnovalo je 2004. godine Ured koordinatora za reformu javne uprave u BiH.

U proteklih 12 godina uposlenici ovog ureda, koji godišnje imaju na raspolaganju oko milion i po maraka novca poreznih obveznika, osnivali su radne grupe, analizirali, predlagali, upoređivali, istraživali, pravili preporuke i strategije… da bi prošlog mjeseca složno zaključili kako se „reforma javne uprave mora brže provoditi“.

A sve dok se to ne dogodi, sretnici zaposleni u mnogobrojnim, suštinski bespotrebnim i neefikasnim državnim institucijama i dalje će uživati u izdašno plaćenom neradu.

 

 

Izvor: faktor



Možda će Vas zanimati i:

Back to top button