Sa šest godina naučio je svoj prvi akord, od tada je zavolio muziku, a posao kojim se bavi radi čisto iz ljubavi, i svira, kako kaže, samo probrani repertoar. Gost KAMELEON ACOUSTIC-a je tuzlanski muzičar Denis Hadžić.
Kameleon: Kako je bilo raditi sa članovima Ćao benda?
- U suštini, ja sam jedan od osnivača benda. Nekih nepunih 16 godina radili smo skupa. Bili smo neki klinci iz grada koji nisu imali ni instrumente kako treba, koji nisu ni poznavali muziku toliko dobro, ali smo imali jaku volju. Lijepo je iskustvo bilo, posebno iz razloga što smo kretali od nule, nismo imali ništa, ulagali smo u opremu, puno proba, da bi se taj trud na kraju i isplatio. Bili smo jedan od najaktuelnijih bendova, posebno ako su u pitanju neke privatne svirke, klupske svirke. Mogu reći da sam puno toga pozitivnog naučio, radeći sa njima, ne samo u muzici, nego generalno, u životu.
Kameleon: Koliko bend može funkcionisati bez jednog člana?
- Bijelo Dugme je promijenilo tri pjevača i sa sva tri je napravilo dobar posao. Činjenica je da mnogi kažu da sam bio jako bitna karika te ekipe, i vjerujem da je moje isključenje iz grupe za mnoge bio šok, ali isto tako smatram da i drugi, novi članovi mogu nešto ponuditi, pa čak biti i bolji od mene.
Kameleon: Zašto si rekao “ćao” Ćao bendu?
- Pa nisam ja ostao u lošim odnosima s njima. Jednostavno, kada imaš 20 godina zeliš sve da ostvariš, pun si elana, međutim, dođe čovjek u situaciju da je vrijeme za neke promjene, prioritete, to je jedan od razloga, jer s bendom koji puno radi nemate mogućnosti da se posvetite porodici, prijateljima, a onda i moje stalno zaposlenje je jedan od razloga napuštanja benda.
Kameleon: Kako biraš koncertni repertoar?
- Nemam neku određenu formulu, uvijek sam birao pjesme koje sam mogao pokloniti publici s emocijama, da i publika doživi taj osjećaj koji izražavam tokom pjesme.
Kameleon: Da li si imao neke emotivne nastupe? Desi li se da od emocije poneki ton i “pukne”? Kako prenosis emocije na publiku?
- Jesam, ali ne volim o tome pričati. Postoje određene pjesme koje nisam volio pjevati. Pjesma ”Trešnja”, to mi je iz nekog razloga teška pjesma, emotivno, i izbjegavam ju da pjevam. A znalo me ponijeti, posebno ako se popije koja čašica na nastupu, onda te emocije još dodatno prorade. Zaista je bilo momenata da me pogodi, ali uvijek sam se trudio da to odradim profesionalno, da niko ne primijeti i izbjegavam te momente.
Kameleon: Sarađivao si sa dosta priznatih muzičara, među njima i Slađana Mandić. Kakav je odnos bio sa Slađom?
- Slađa je bila dio benda, raja. Nas četvorica trudili smo se da je “držimo k'o malo vode na dlanu”, obzirom da je bila jedino žensko u bendu, međutim Slađa je ponekad bila veće muško od nas, ali je veoma draga.
Kameleon: Ogovaraš li svoje kolege?
- Nemam taj običaj, u principu sve ono što kazem ovdje reći ću i pred njima.
Kameleon: Šta smatraš svojim najvećim dostignućem?
- Imam popularan bend iza sebe, čak smo dobili jedne godine i nagradu za najbolji bend u BiH. Važno mi je kad’ me neko od kolega ”zvijezda” pohvali i kao osobu i kao muzičara.
Kameleon: Koje stare pjesme voliš da sviraš?
- Ja sam nekako odrastao na rock muzici. Kerbera ludo volim, Osvajače…uvijek imaš lufta da ubaciš svoj repertoar i u taj repertoar uvijek sam ”trpao” Kerbera, Bolera, Bijelo Dugme, Osvajače.
Kameleon: Koja ti je najgora osobina kod suprotnog spola?
- Ako ne mogu doći do riječi u momentu kada se raspravljamo.
Kameleon: Šta se novo sprema u životu Denisa Hadzića?
- Promijenio sam profesiju, komponujem za predstave, vrlo često i dizajniram. Dobio sam jak “vjetar u leđa” jer sam postigao za godinu dana velike uspjehe. Simpatišu me kolege, imam tu osobinu da se ljudi uvijek mogu osloniti na mene. Planiram da počnem snimati muziku, možda sutra dobijem priliku i muziku za film. Pokušao bih sad’ malo da se okušam u radu iza kulisa.
AUTOR: Jasenka Ahmetašević
VIDEOPRODUKCIJA: Vedran Jahić
