Tri decenije rada, truda, posvećenosti i entuzijazma čine rukometnu i bogatu karijeru Daniela Sabljića. Golman, koji je svoj život ostavio u Sloboda Solani odlučio je okončati rukometnu karijeru i posvetiti se trenerskom poslu.
Sa Sloboda Solanom dva puta je bio Prvak BiH i jednom osvajač Kupa, a jednom je titulu državnog prvaka ponio i sa ekipom Gračanice. U razgovoru za Kameleon kaže da dobro pamti evropske utakmice noseći dres ova dva tima, i to protiv rumunske Steaue, švedskog Lugi Lunda, njemačkog Kiela ili ukrajinskog Zaporožja.
Manje je poznato da je Daniel Sabljić u Prvoj ligi bivše države bio najmlađi golman, te da je, osim osvojenih titula u omladinskim kategorijama u ligi bivše države, upisao i šest nastupa za reprezentaciju BiH. Također, iz bogate karijere Daniela Sabljića treba izdvojiti osvajanje Kupa BiH sa Jedinstvom, gdje je poslije rata radio kao trener. Daniel Sabljić 20 godina bio je i rukometni sudija, a danas je delegat i trener u Školi rukometa tuzlanskog kluba.
KAMELEON: Iza tebe je 30 godina rukometne karijere. Koji su to najdraži momenti u tvom “golmanskom” životu?
SABLJIĆ: Najdraža mi je titula prvaka bivše Jugoslavije u kadetskoj konkurenciji, koja me je zapravo i zadržala u rukometu.
KAMELEON: Kako je izgledao tvoj debitanstki nastup kao 17-godišnjak u Prvoj ligi bivše Jugoslavije? Kako si se tada osjećao?
SABLJIĆ: Debi je bio protiv Pelistera. Branio sam 10 minuta i skupio pet odbrana. Nisam ni bio svjestan svega, a nakon utakmice dobio sam pohvale od trenera.
KAMELEON: Koji je najbizarniji gol koji si primio?
SABLJIĆ: Takvi golovi se zaboravljaju brzo i ne sjećam ih se.
KAMELEON: Ima li neka anegdota iz tvoje rukometne karijere, a koje se rado sjećaš te dan danas prepričavaš u društvu?
SABLJIĆ: Nešto najdraže je pobjeda protiv sarajevske Bosne u Mejdanu i ulazak u teren 50-etak djece iz Škole rukometa i moje slavlje sa njima. Oni su me od siline oborili na parket.
KAMELEON: Bio si prvak BiH sa Slobodom. Šta je to bilo dobro u to doba, a čega danas nema u Slobodi? Šta se događa sa tuzlanskim muškim rukometom zadnjih godina?
SABLJIĆ: Dobra je bila raja koja je igrala. Nismo gledali koliko će ko dati golova i da li će biti u novinama. Kao i danas, igrali smo više bez para ali za raju na tribinama, za aplauz i da te svi vole u tvojoj čaršiji. Bili smo djeca Slobode iz grada i igrali srcem što se ne može reći za današnju omladinu. Danas je najteže naći sponzore i novac i mislim da je to krucijalni problem.
KAMELEON: Trenirao si i muškarce i žene. Šta je teže?
SABLJIĆ: Teže je sa ženama jer su krhkije i kad trebaš zagalamiti moraš se suzdržati ili ih gubiš psihički.
KAMELEON: Da dobiješ rukometnu vlast u BiH, šta bi popravio?
SABLJIĆ: Postavio bih prave ljude na prava mjesta, jer ovako ovaj sport polako ali sigurno umire.
