Asimilacija građana Bosne i Hercegovine u strana društva, posebno mladih i djece, uveliko je u toku. Prema nekim istraživanjima, u domovima gdje trenutno žive u svijetu građani BiH i oni porijeklom iz BiH, jezik komunikacije, u više od 50 procenata, nije bosanski, hrvatski i srpski, nego njemački, engleski, švedski i ini strani jezici.
Koliko je važno da u dijaspori sačuvamo svoj identitet, maternji jezik i veze sa domovinom i koji su njihovi motivi angažovanja u bosanskim školama i Savezu dopunskih škola BiH, pitanje je koje smo postavili onima koji su već angažovani u ovoj oblasti. U prilogu je dio prispjelih odgovora nastavnika u bosanskim dopunskim školama i bosanskohercegovačkih aktivista u dijaspori.
Ostale odgovore objavit ćemo narednih dana.
Elma Jakubović, Stuttgart
“Očuvati maternji jezik izvan okvira u kojima je on dio svakodnevnice, u okvirima u kojima putem jednog drugog jezika do nas dopiru sve informacije i znanja, znači očuvati, učvrstiti i snažnom učiniti vezu sa domovinom naših predaka, naših korijena. To je svakodnevna borba i ročište, to je upornost, to je traženje načina i motivacija, to je razmišljanje šta ako izgubimo našu djecu po dalekom svijetu rasijanu, šta ako izgube vezu sa djedovima, nanama, tetkama i rođacima, kako primiti taj poraz. Jezik je dio identiteta svakog čovjeka. Jezik, to smo mi. Izgubimo li ga, izgubljeni smo. On nas svrstava i obilježava. Angažujmo se u svojim kućama, u školama i iskoristimo prvih deset godina života našeg djeteta u kojima je prozor za usvajanje jezika u njihovom mozgu širom otvoren i pohranimo u taj mozak svu raskoš i ljepotu najljepšeg jezika na svijetu.”
Alma Crnkić, München
“Od velikog je značaja za svako dijete koje odrasta i živi sa svojom porodicom u inostranstvu da sačuva maternji jezik i svoj indentitet. Motiv angažovanja u bosanskoj školi i Savezu dopunskih škola BiH je da najmlađi spoznaju vrijednost njegovanja svog jezika i pisma, da mnogo više koriste bosanski jezik i da doprinesu očuvanju historije BiH. Nastava bosanskog jezika je idealna prilika za poticaj učenika u istraživanju bosanskohercegovačkog blaga i historijata bosanskog jezika. Cilj je da kvalitetnim i kreativnim podučavanjem s raznovrsnim radionicama poboljšamo vještine komunikacije, pravilan način izražavanja, bogaćenje rječnika, jer na ovaj način utječemo na razvoj ličnosti djeteta, prevazilaženje poteškoća u učenju i uspjeha u školi. Smatram da je moralna obaveza svih nas održavanje veze sa svojom domovinom, da poštujemo, volimo i prenosimo našoj djeci običaje, vjeru i tradicionalne vrijednosti naše domovine Bosne i Hercegovine te da sačuvamo maternji jezik od zaborava.”
Asima Halavać, Mannheim
“Izreka „Vrijediš onoliko koliko jezika govoriš!”, zbog današnjeg načina života aktuelnija je nego ikada prije. Informiranost o porijeklu, historiji, ličnom i društvenom identitetu kroz jezički prosperitet, pomaže uspostavljanju porodičnih veza, potkrepljivanju i učvršćivanju rodbinskih i prijateljskih odnosa u zajednici. Tako jezik poprima vrijednosnu ulogu, ujedno postajući sredstvo koje ojačava osjećaj pripadnosti i zajedništva. Izgradnja svijesti o krucijalnoj bitnosti maternjeg jezika kao svojevrsnoj karakteristici i individualitetu jedne nacije preduslov je očuvanja jezika i njegove upotrebne vrijednosti.
Djeca koja rastu bilingualno, brže obrađuju informacije i željna su novih izazova i znanja. Veoma je važno da dijete ima dobro razvijenu bazu maternjeg jezika kako bi moglo da krene sa usvajajem drugog jezika. Djeca koja odrastaju dvojezično, imaju bolju sposobnost učenja i lakše savladavaju druge jezika. Mnoga djeca koja rastu bilingualno, u stanju su se sporazumjeti na jeziku svojih roditelja, ali često njime ne barataju sa sigurnošću, zato što im nedostaje nastava. Upravo je to i razlog da probudimo svijest kod mladih roditelja da upisuju svoju djecu u bosanske dopunske škole.
Na časovima bosanskog jezika djeca imaju mogućnost ne samo da uče jezik svojih roditelja već i da se upoznaju sa historijom, geografijom, kulturom i tradicijom domovine iz koje im dolaze roditelji. Velike su prednosti pohađanja ove nastave jer djeca stječu samopouzdanje i šire znanja.”
Ismeta Handanović, Ulm
“Kao jedna ponosna Bosanka i majka dvoje djece, pokušavam svojoj djeci da približim bosanske običaje i tradiciju. Ponekad mi to pođe za rukom, a ponekad se i sama izgubim u spletu drugih običaja, koje nam nameće zemlja u kojoj boravimo. Zbog toga sam jako ponosna da sam dio projekta Očuvanje maternjeg jezika i identiteta djece građana BiH u dijaspori kroz dopunske škole BiH i kulturne djelatnosti i što radim u bosanskoj školi u Ulmu, gdje moja djeca, zajedno sa drugom djecom, kako edukativno, tako i društveno jačaju vezu sa svojom domovinom.”
