Miroslav Mika Aleksić (68), vlasnik škole glume u Srbiji koji je osumnjičen za silovanje ili polno uznemiravanja svojih učenica, tereti se da je u periodu od 2008. do 2020. godine seksualno zlostavljao šest djevojaka. Sve one su ga prijavile policiji.
U Tužilaštvu je saslušana jedna od studentica (20) koja ga je prijavila.
Djevojka je pristala za Blic ispričati, pod uslovom anonimnosti, kroz šta je prošla tokom devet godina provedenih u takozvanoj školi glume, a posebno tokom sedam meseci.
Kako je rekla, godinama je trpjela psihičko maltretiranje, nipodaštavanje i “gnusne uvrede”, a na kraju i seriju silovanja.
“Počelo je dve nedelje nakon mog 18. rođendana. Kao da je sačekao da budem punoletna, iako su druge devojke bile i mlađe kada ih je napastvovao. Kada je sve to počelo, povraćala sam, smršala sam 11 kilograma. Osušila sam se. Nisam povraćala samo posle časova, dešavalo se i u toku dana. Svaki obrok bih povratila”, ispričala je.
U tom periodu je raskinula s momkom, jer je on primijetio da više nije ista djevojka. Drugarice su zapazile da se povukla u sebe. Nije više izlazila, nije se družila. U srednjoj školi je ostala izolovana iako je to bila završna godina, vrijeme mature, kada se prave najljepše uspomene.
“Kada me je prvi put odveo u kancelariju (u prostorijama tzv. škole glume, prim. nov.), dvije nedjelje nakon mog punoljetstva, sjećam se da je cijeli čas pričao o ženskom samopouzdanju i fatalnim ženama. Pričao je kako žensko samopouzdanje ne postoji, kako može da ga odnese vjetar, da pukneš prstima i žena padne. Sve vrijeme me je gledao u oči. Imala sam u tom momentu nula samopouzdanja zbog njega, ali nisam tada ni bila svjesna. Gledala sam ga s divljenjem! Mislila kako on sve zna i kako sve vidi! Procijenio je i on to i odveo me u kancelariju, gdje mi je rekao da ćemo raditi na mom samopouzdanju i da će on meni da pomogne. On je veoma inteligentna osoba, prepametan čovjek koji je pripremio savršen zločin”, riječi su ove 20-godišnjakinje, piše Blic.
Osjećala se užasno i stalno je plakala.
“Kada bi se to dogodilo, ja sam se tuširala 10 puta. Bez pretjerivanja, 10 puta. Uđem u kadu, istuširam se, izađem, pa se vratim u kadu jer moram to da sperem sa sebe. Znala sam da nije normalno da me dira neko od 66-67 godina, bilo mi je odvratno, ali i dalje nisam sumnjala da ima bilo kakve namjere koje nisu pedagoške i za moje dobro. To je taj bolesni strah da ti njega ne smiješ da razočaraš, nikako! Vraćala sam se na te časove, jer sam se plašila da on ne pomisli da zbog toga nisam došla. To je do te mjere išlo”, kazala je ova studentica glume.
Priča da i danas osjeća Aleksićev miris i da joj se priviđa na ulici, iako ga nije vidjela skoro dvije godine.
“Da nas je neko napao na ulici i odveo u podrum, možda bismo uspele da se odbranimo, ali ne i od njega. Upravo je to proizašlo iz onoga kako nas je vaspitavao. Jer, on nas je vaspitavao. Ni roditelji, ni škola, ni prijatelji… On je bio ključni mentor”, rekla je ona.
Silovanje se, kako tvrdi, ponavljalo skoro svakog utorka tokom sedam mjeseci.
“Ponekad bi propustio jedan ili dva utorka i pomislila bih da to prestaje, da će sve ponovo biti kako treba… A onda te opet pozove u kancelariju. Sećam se tog bolesnog straha svaki put pred odlazak u tu prostoriju. Bila sam šef grupe, stajala sam u sredini i na kraju časa izgovarala molitvu “Očenaš”. Sve vreme sam čekala hoće li mi prići da mi kaže da ostanem, noge su mi se tresle”, kazala je ova studentica.
Rekla je da su silovanja prestala kada se završila škola glume.
“Bio je maj, a sve je počelo u novembru. Sjedila sam u kafiću sa dvije drugarice. Za stolom pored bile su dvije koleginice, koje su znale da se u toj školi nešto dešava. Prišle su nam, pitale su kako idu pripreme i da li se nešto dešava u kancelariji. Kao da sam jedva čekala da me to neko pita, pukla sam, počela da plačem… Onda me je kontaktirala jedna starija koleginica. Govorila mi je da nikako ne idem na posljednji čas. Ipak sam otišla, to je taj bolesni momenat, ali dogovor je bio da se pred kraja časa one pojave i spriječe ga da me odvede u kancelariju. Tako je i bilo. To je bio moj posljednji susret s Mikom. Izletjela sam niz stepenice, ispred škole, u Knez Mihailovu, i opet sam povraćala. Bilo je to olakšanje pomiješano sa strahom, jer sam se plašila da može da se nastavi, da će uspjeti da dođe po mene i kad više ne budem u studiju”, ispričala je.
Cilj joj je, kako kaže, bio da Mika više ne siluje nijednu djevojku.
Pozvala je sve žrtve da se jave i oglase.
“Ovo je poziv svima koji trpe bilo koji vid šikaniranja i maltretiranja da kažu NE! Da prijave! Uvijek će biti neko ko će vas razumjeti i pomoći. Zato svako treba da se javi. Meni je drago da smo stali na put svemu, mislila sam da će trajati vječno”, rekla je ova 20-godišnja djevojka.
Izvor: tuzlanski.ba
