Sudjeluje 12 ronilačkih klubova i 50 ronilaca iz BiH i regije.
Sarajlija Atif Džinalić ovim se sportom bavi već pet godina. Kaže da je sve lakše kada imate potrebnu opremu. U vodi je naišao na zanimljiva otkrića.
“Najzanimljivije su meduze. Nikada nisam vidio meduze ni u jednom jezeru, jedino sam u ovom jezeru vidio male meduze. A nedavno sam čuo da ga imaju u jednom jezeru u Hrvatskoj”, kaže izranjajući iz vode.
Jezero je nastalo 1987. godine na površinskom kopu Šićki Brod, po čemu je i dobilo ime. Dug je 800 metara, a širok 400 metara. Najdublja točka jezera je oko 35 metara.
“Ovo je umjetno jezero. Međutim, nakon 40-ak godina sama sredina je postala prirodna oaza između Tuzle i Lukavca. Ono što je specifično je bogatstvo flore i faune. Većina naših sugrađana ne zna za male slatkovodne meduze. Zanimljive su za makro fotografiju. Iznimno su zanimljivi. Nemaju niti. Imamo štuku, smuđa, soma, šarana. Dosta raznolik životinjski svijet“ – naglasio je Bilal Šarić iz Eko-ronilačke grupe invalida Lukavac. Dodaje kako je riječ o najvećem slatkovodnom natjecanju na području bivše Jugoslavije.
„Ovo je prilika da kroz ova natjecanja i ekološke akcije ostvarimo suradnju i neke vrste kontakata s ronilačkim klubovima iz Bosne i Hercegovine i okruženja. Promoviramo sve one turističke potencijale koje TK ima po pitanju vodenih sportova“ – naglasio je Šarić.
U svijetu podvodne fotografije zauzima posebno mjesto jer su motivi jedinstveni. Okruženje u kojem nastaju podvodne fotografije je zahtjevno jer ronioci s kompletnom opremom na sebi pokušavaju fotografirati ono što je skriveno. Time se već 20 godina bavi dr. Milan Zurković iz Sombora, a na ovo jezero dolazi već nekoliko godina.
“U zadnjih deset godina nisam ušao u vodu bez fotoaparata. To je moja strast. Uvijek postoji loša sreća. Pusti ovo, procuri ono, svašta se događa. Ali bit će divno i lijepo. Dolazim ovdje već nekoliko godina. lijepo je Stekao sam divne prijatelje, divne drugove”, objašnjava.
Ronjenje kao ekstremni sport nije rezervirano samo za one koji su fizički spremni. I osobe s invaliditetom, uz dobru volju, mogu zaroniti i uživati, što pokazuje primjer Lilje Slišković iz Žepča, koja je nakon velike prometne nesreće ostala invalid.
“Za ljude u invalidskim kolicima to je deset puta teže i napornije od bilo kojeg drugog sporta. Ali volim to. Pripreme, spremanje, ulazak u vodu, sve je to jako teško. Ali kada odete pod vodu, sve se to izbriše i zaboravi. Sjedim u invalidskim kolicima 12 sati dnevno. U vodi postoji tijelo bez gravitacije. Plivanje je ok, ali kod ronjenja je cijelo tijelo pod vodom, disanje, dahtanje, sve. To je nešto sasvim drugo” – objašnjava Ljilja i dodaje da je danas bila toliko u vodi da je zaboravila na vrijeme, pa ju je upozorenje iz boce s kisikom natjeralo da ispliva na površinu.
Bistrina vode, biljni i životinjski svijet ovog jezera privlače sve više rekreativaca i posjetitelja. Jezero je trebalo napuniti šljakom iz Termoelektrane Tuzla, ali aktivisti, građani i mjesne zajednice to nisu dozvolili. Danas je to mjesto rekreacije, odmora i druženja.
Radiokameleon.ba (Vijesti.ba)
