Najbolji filmovi u 2023 godini prema izboru filmskih kritičara sa svih strana svijeta. Izabrali su sljedeća filmska ostvarenja, od skupih blockbustera, koji su zaslijepili gledatelje, do skrivenih dragulja, koji su očarali publiku filmskih festivala.
1. Killers of the Flower Moon
Kultni američki redatelj Martin Scorsese u svom je novom filmu Killers of the Flower Moon okupio provjerenu glumačku ekipu, koju predvode oskarovci Leonardo DiCaprio i Robert De Niro. Film prati seriju ubojstava unutar indijanskog plemena Osage u Oklahomi 1920-ih godina.
Osage su postali najbogatiji narod na svijetu nakon što je na njihovom teritoriju pronađena nafta. Mnogi su ih zbog toga iskorištavali kako bi došli do novca, što je dovelo do niza ubojstava koja je The Guardian nazvao genocidom protiv američkih domorodaca. Ubojstva se smatraju prvim velikim slučajem koji je istraživao novoosnovani FBI.
Film, temeljen na istoimenoj knjizi Davida Granna, odmah je nakon premijere na festivalu u Cannesu proglašen remek-djelom, a Scorsese je pokazao još jednom da može bolje i od koga ispričati priču o pohlepi, korupciji i šarenoj duši zemlje, koja je rođena u uvjerenju da pripada svakome dovoljno bešćutnom da ju uzme.
2. Oppenheimer
Drugi od dva filma o kojima se mjesecima nije prestajalo pričati je Oppenheimer redatelja Christophera Nolana. Oppenheimer je neortodoksan portret J. Roberta Oppenheimera, kojeg je utjelovio redateljev stari miljenik Cillian Murphy.
Trosatna drama o genijalnosti, oholosti i pogrešci, individualnoj i kolektivnoj, briljantno prikazuje turbulentan život američkog teorijskog fizičara, “oca atomske bombe”, koji je pomogao u istraživanju i razvoju atomskih bombi koje su bačene na Hirošimu i Nagasaki tijekom Drugog svjetskog rata.
Snimana na 65-milimetarskom filmu, formatu koji se ranije koristio kako bi stvorio osjećaj kinematografske monumentalnosti, priča Oppenheimera prati kroz nekoliko desetljeća, od 1920-ih, kada je mladić na studiju fizike, do pozne dobi, kada je sijedi starac, a Nolan se njegovim životom bavi iz svih kutova.
3. Poor Things
Film je režirao grčki čudak Yorgos Lanthimos, poznat po filmovima Dogtooth, The Lobster i The Favourite, a kao i svi njegovi filmovi, i Poor Things je malo uvrnut i čudan. Emma Stone ima glavnu ulogu Belle Baxter, koju je znanstvenik (Willem Dafoe) vratio u život. Bella pokušava razumjeti restriktivnost patrijarhata oko sebe te ga pokušava srušiti. Bježi s odvjetnikom Duncanom (Mark Ruffalo) u veliku avanturu oslobođenja i jednakosti.
Poor Things vjerojatno je najbolji film u Lanthimosovoj karijeri i već se doima kao instant klasik, smiješan, ćudljiv i otkačen, neprocjenjiv i nepretenciozan, ispunjen s toliko toga za obožavanje da se pokušaj raščlanjivanja svega toga čini poput jadnog odgovora na filmske ambicije.
4. Past Lives
Film redateljice Celine Song prati Noru i Hae Sunga te njihov odnos tijekom 24 godine, od prijateljstva u djetinjstvu do odrasle dobi. Bili su zaljubljeni kao djeca u Južnoj Koreji, ali ih je razdvojila vijest da se Nora seli u Kanadu i da se više neće vidjeti. Nakon 12 godina Nora sazna da ju je Hae Sung tražio i ponovno stupe u kontakt. Sada su u 20-ima i studiraju.
Svaki dan pričaju preko Skypea. Nora se preselila u New York, a Hae Sung je u Seoulu. Kada ponovno razviju osjećaje jedno prema drugom, postane teško ne viđati se. Nora odluči da moraju napraviti pauzu i ne čuti se neko vrijeme, no to se pretvori u još 12 godina, nakon kojih se napokon vide.
Film pomalo podsjeća na poznati Before Sunrise, prezentirajući zapadnim gledateljima i koncept In-Yun, koji sugerira da je ljudima suđeno da se sretnu ako su im se duše preklapale određeni broj puta.
5.May December
Dirljivo iskren film, koji zadirkuje stvarnu ljudsku dramu iz tabloidnog senzacionalizma, May December redatelja Todda Haynesa nastavlja njegovu tradiciju snimanja filmova koji se oslanjaju na samosvijest koja, čini se, izmiče njihovim likovima.
Film se djelomično temelji na uznemirujućoj istinitoj priči koja je dominirala naslovnicama 90-ih godina prošlog stoljeća, a prati Elizabeth Berry (Natalie Portman), holivudsku glumicu koja se priprema za svoju novu kontroverznu ulogu stvarne žene Gracie Atherton-Yoo (Julianne Moore).
S ciljem da što više istraži život spomenute žene za svoju ulogu, Elizabeth dobiva priliku provesti vrijeme s Gracie i njezinom obitelji, koju čine njen mladi suprug Joe Yoo (Charles Melton) i njihovo dijete, koje su začeli dok je Joe imao samo trinaest godina, zbog čega je Gracie dijete rodila dok je bila u zatvoru zbog iskorištavanja i groominga maloljetne osobe koja joj na kraju postaje muž.
6. The Zone of Interest
Filmova o žrtvama i počiniteljima Holokausta ne manjka. No kut iz kojeg Jonathan Glazer pristupa ovom užasu u filmu Zona interesa neviđeno je iščašen – nijedan film o Holokaustu nikada nije bio predaniji ilustriranju banalnosti zla, jer nijedan film o Holokaustu nikada nije bio predaniji potpunom ignoriranju samog zla.
Ova antropološka studija prikazuje zapovjednika Auschwitza Rudolfa Hössa i njegovu suprugu Hedwig kako nastoje izgraditi idiličan život za svoju obitelj u kući smještenoj tik do bodljikave žice logora. Od tamošnjih zvjerstava dijeli ih jedan tanki zid.
Rudolf je obiteljski čovjek koji čita svojoj djeci priče za laku noć, dok prozor spavaće sobe gleda na oblake dima krematorija. Hedwig je majka koja brine o vrtu i u slobodno vrijeme prebire po odjeći žrtava u potrazi za dobrom bundom, dok im se djeca u pozadini igraju sa zlatnim zubima spaljenih.
7. Anatomy of a Fall
Redateljica Justine Triet filmom Anatomy of a Fall osvojila je ovogodišnju Zlatnu palmu u Cannesu, što ju je učinilo tek trećom redateljicom kojoj je to pošlo za rukom. Njezin film pokreće genijalna Sandra Hüller, glumica koja je već očarala publiku filmovima Toni Erdmann i The Zone of Interest, za koji je Triet napisala i scenarij.
Hüller glumi Sandru, biseksualnu spisateljicu rođenu u Njemačkoj, koja živi u Francuskoj, optuženu da je ubila svog partnera na jeziv način, predskazan u jednom od njezinih romana. A ako taj opis prizove na pamet još jednu ledenu plavušu, Sharon Stone u Basic Instinctu, odjek je posve namjeran i potpuno nevažan.
8. Barbie
Redateljica Greta Gerwig stvorila je najgledaniji film ljetne sezone, film o kojem je svatko imao nešto reći. Feministička kritika smještena u svijet Barbie lutke, jednog od simbola kapitalističke hiperprodukcije i opsesivne potrošnje, povremeno ostavlja dojam kao da je zagrizla više nego što može progutati.
No publika je rekla svoje, pohrlivši u kina i donijevši filmu zaradu od 1.44 milijarde dolara. Barbie možda nije najbolji, ali je svakako najuspješniji film ove godine te jedan od dva filma o kojima se mjesecima nije prestajalo pričati. A s obzirom na stanje u kojem se nalazi filmska industrija, to nije mala stvar.
9. The Holdovers
Redatelj Alexander Payne proslavio se hvaljenim humornim dramama Sideways, The Descendants i Nebraska, a The Holdovers je smjestio u zimu 1970. i snimljen je tako da izgleda kao da je stvarno nastao tada.
Payne s velikim zadovoljstvom prkosi svakom impulsu moderne kinematografije i tjera publiku da prihvatiti neke od najcjenjenijih filmova i filmskih tradicija, ostavljajući joj tijekom cijelog filma tragove koje će morati pažljivo prikupljati dok se The Holdovers postupno otapa u laganu, ali osjetljivu priču o trojcu usamljenih duša koje uče jedna drugu kako prebroditi razočaranja u svojim životima.
10. Asteroid City
Posljednji film redatelja Wesa Andersona još jednom je okupio zvjezdanu postavu, koju čine Jason Schwartzman, Scarlett Johansson, Tom Hanks, Brian Cranston, Steve Carrell i Margot Robbie, a kao i svaki drugi Andersonov film, i Asteroid City je utjelovljenje njega samoga.
Radnja filma odvija se 50-ih godina prošloga stoljeća, a prati djecu i roditelje koji dolaze u pustinjski grad na Junior Stargazer/Space Cadet konvenciju koja okuplja astronome, nastavnike, obitelji tinejdžera zainteresiranih za astronomiju te vojsku. Svi oni očekuju ugodno druženje protkano zajedništvom i natjecanjem u znanju, no umjesto toga svjedoče kaosu nakon što dolazi do prekida konvencije zbog “događaja koji mijenjaju svijet”.
Premda sadrži sva obilježja na koja smo navikli od Andersona, Asteroid City najbolji je njegov redateljski pokušaj od The Grand Budapest Hotela te na neki način možda i najdirljiviji film koji je ikada napravio.
