Najjače osobe su one koje nikad ne odustaju od svojih snova, želja, ciljeva, života… Do posljednjeg daha se bore. Takve osobe nikad ne možete pobijediti, jer oni nikad ne odustaju. Znaju da se ipak isplati biti jak.
Da se odmah razumijemo – to ako ste osjetljivi ne znači da ste slabi. To je znak da imate dušu i da ste hrabri da pokažete svoje emocije. Ipak, ne znači da vaše emocije moraju svi vidjeti. Ljudi su danas takvi da se hrane vašim lošim danima jer su i sami mnogi loši.
Razliku između slabe i jake osobe vidjela sam mnogo puta. A jedan od primjera u posljednje vrijeme bio je onaj kada mi je u dječijem parku prišla gospođa, bar dva puta starija od mene, i nikakvim povodom izazvana počela da meni kuka nad svojim životom.
Zamislite, ostala je bez posla, majka bolesna, trebaju lijekovi, a penziju će imati tek kad majka umre. Njoj jadnoj je kaže najgore u životu. Nakon kratkog vremena, vjerojatno zbog moje šutnje, ustaje i odlazeći ljutito govori kako ne zna ni zašto je to meni ispričala. Ja sam mlada, neiskusna pa ne mogu nju ni razumijeti.
Kaže: “Pa Bože dragi, njen najveći problem je sigurno kada će izaći, šta da obuče pri tom izlasku sa prijateljicama ili kim već.”
Ja sam znala zašto je to baš meni ispričala. Bog je meni još jednom pokazao razliku između nje (slabe) i mene (jake).
Moja majka nije bolesna. Moja majka je umrla prije par mjeseci. Od penzije ni traga jer nije imala ni blizu godina da bi penziju dobila. Ode mlada… Ništa više nije kao prije. Nestade majke, najbolje prijateljice, najveće podrške. Ali šutim… Razmišljam kada ću da izađem, ali samo sa svojom kćerkicom. Ona je jedino i najvrijednije što mi je ostalo poslije majke. Njoj sam i majka i otac. Ali šutim…
Zašto?
Jaki ljudi ne gube vrijeme sažaljevajući sebe i jadeći se o svom životu drugim ljudima. Oni prihvate činjenicu da život nije lagan i da nije fer. Ne osuđuju ljude nikada, ali nikada! Svjesni su da su svi prošli nešto loše, neko manje, a neko ipak više. Ne kukaju riječima da je njima najteže jer znaju da, koliko god da je teško, uvijek postoji od težeg nešto još teže. Oni znaju cijeniti svakog pojedinca. Saslušati bez osuđivanja. A ja, ja sam jaka…
Još nešto o jakim ljudima… Oni ne ostaju u prošlosti. Oni odlučno gaze kroz sadašnjost sa sobom noseći zaključani kofer lekcija iz prošlosti i najljepše snove o budućnosti, bez obzira na sve. Svjesni su da ne zaslužuju sažaljenje. A samo to mogu dobiti ako kukaju drugim ljudima. To im ne treba pa šute… Odgovorno tvrdim da je sve ovako.
Zašto? Iz iskustva znam. Na vlastitoj koži naučila… Kako? Imam nekog zbog koga sam odlučila postati i ostati jaka. Dvije malene rukice oko mog vrata daju mi jačinu za borbu dalje. Šutim i borim se. Sve što poželim reći napišem. Tako laganim koracima i nastaje moja prva knjiga.
Znam da me čeka dugo putovanje do cilja, ali jaki ljudi znaju da za prave rezultate treba vremena. Sama pomisao da ću jednog dana, meni ne baš tako dalekog, u svojim rukama držati knjigu koju ću posvetiti svojoj mami i kćerci, daje mi krila da poletim. Moja želja da im se zahvalim za sve, svojim osjećanjima i mislima prenesenim na papir, veća je od bilo čega drugog.
Ne plašim se ja neuspjeha u bilo čemu. Neuspjeh meni nije razlog da se odreknem svog cilja. To je još veći motiv za još veću i još jaču borbu. Koliko god da teško bilo svi mi imamo razlog da pobjedimo samog sebe. Postati jači negoi kad, kad već i napadne i postane slabija nego ikad, najveća je pobjeda.
Koliko god neko imao razloga da bude slab treba, ili bolje rečeno mora, tražiti onaj razlog zbog kojeg će da budete jak. Treba postati primjer drugima. Neko koga će sa čudom gledati i pitati se: “Kako može i dalje poslije svega stajati na nogama?”
Treba postati i uzor onima koji ne znaju kako ustati na noge onda kada život u nekom trenu obori na dno. Treba biti neko na koga će ostali biti ponosni, pa i ljubomorni. I ljubomoru treba zaslužiti. To je znak da ste postigli nešto što oni slabi nisu.
I jaki ljudi plaču, ali ne tako često pred drugima. Noć je za plakanje. Onda vas niko ne vidi. Ali kada svane i izađete kroz vrata u ovaj surovi svijet osmijeh na lice i oklop na sebe, onaj napravljen od snage i volje.
Zna da bude teško ali nikad ne odustajte. Ako se dovoljno potrudimo svi nađemo razlog za borbu dalje i shvatimo da se, bez obzira koliko bilo teško, ipak isplati biti jak.
Autor: Sedina Perva (Dnevno.ba)
