Sa Univerziteta Oxford saopćili su kako je utvrđeno da njihova vakcina ima 70 posto učinkovitosti. Ne toliko visoko kao Pfizerova i Modernina, ali vakcina sa ovog Univerziteta je, kako se dodaje, jeftinija i pogodnija zbog jednostavnijeg čuvanja i transporta.
Jack Sommers bio je dio rane faze ispitivanja vakcine, prenosi The Independent.
U junu je on opisao svoje iskustvo s vakcinom, objašnjavajući kako je prvu dozu primio početkom maja.
– Prošlo je mjesec otkako sam se prvi put prijavio za ispitivanja vakcina protiv koronavirusa. Za pet posjeta bolnici plaćeno mi je 235 funti, u rukama sam imao razne igle i općenito sam se osjećao kao ljudski zamorac. Sve u nadi da bih mogao pomoći u razvoju vakcine za COVID-19 o kojoj se toliko raspravljalo.
O ničem se nije toliko razgovaralo kao o našem potencijalnom spasitelju iz korona krize. Ispitivanje vakcine Univerziteta Oxford bio je jedan od mogućih odgovora koji se razvijao širom svijeta.
Vakcina je više puta citirana kao najbolja nada za povratak u naš život prije COVID-19. Vlada Velike Britanije ozbiljno je uložila; obećala je kombiniranih 43 miliona funti laboratorijima sa sjedištem u Velikoj Britaniji koji su uveli ispitivanja na ljudima. Prva faza, koje sam ja bio dio, dogodila se u Engleskoj prošlog mjeseca. Sada je proširuju kako bi zatražili desetine hiljada Britanaca širom zemlje da učestvuju i postave se u isti položaj.
Ako se ipak prijavite, pripremite se za postupak koji će biti zahtjevniji nego što biste mogli očekivati. Zahtijeva dosta administracije, poput prijave za bankovni račun, ali uz to vas prati i lagana strepnja zbog uboda. Prijavljujete se putem online upitnika i bit će vam postavljeno svako moguće pitanje o vašoj zdravstvenoj historiji i vašoj porodici. Kad vas odobre, pozvat će vas u bolnicu – navodi Sommers.
Kaže kako je prvi put kad je otišao u bolnicu St. George u južni London, dva mjeseca samoizolirao u svom stanu.
– Živim sam i od nedavno sam nezaposlen. Našao sam se u čekaonici okružen drugim ljudima za koje sam pretpostavljao da su bili iz istog razloga ovdje (jedine druge ispitne osobe koje poznajem su tri makaki majmuna). Unatoč našoj zajedničkoj vezi, zbog neugodne atmosfere nismo razgovarali.
Pri prvoj posjeti morate dati uzorke urina i krvi, ispuniti obrasce i pogledati video o tome kako očekuju da ćete dobiti samo blage nuspojave. Zatim idete kući čekati zeleno svjetlo kad se sve provjeri. U međuvremenu budite spremni da će vaši prijatelji i porodica imati brojna pitanja, uključujući mnoge pogrešne pretpostavke da ćete biti izloženi koronavirusu u sklopu ispitivanja – nećete.
Otkrio sam da me preplavljuju humanitarne dobre želje, ali i misli nekoliko teoretičara zavjere online – dodaje Jack.
Ističe da je dva dana nakon prve posjete bolnici poslao “mahnit” e-mail s dodatnim upitom – zašto još nije dobio poziv za povratak na injekciju”!? Odgovorone mu je: “smiri se i sačekaj”. Tada je, kaže, prvi put počeo osjećati nervozu.
– Pozvali su me i vratili u bolnicu – iako sam bio zabrinut, to je ujedno i najbliže osjećaju radnog mjesta koji sam u nekoliko posljednjih mjeseci imao. Bio je to primamljiv podsjetnik na život prije zaključavanja (unatoč sterilnoj atmosferi). Moja nostalgija brzo je isparila kad je medicinska sestra počela pričati o vakcinama koja se daju majmunima.
Iako pozdravljam majmunovo žrtvovanje za medicinsku nauku, ali spokojna slika “zamorca” u mojoj glavi sada je dobro i istinski nestala. Prisjetio sam se nekoliko poruka koje sam imao od ljudi iz ugroženih grupa, uključujući jednu ženu s multiplom sklerozom koja mi je rekla: “Radite nešto što bi moglo pomoći milionima ljudi”.
Zbog toga sam se, odrasli čovjek koji ne voli igle i stavlja ruku ispred lica tokom horor filmova, osjećao neustrašivo. Sama injekcija – jedina doza koju primite – bila je bezbolna. Dobio sam toplomjer i zatražili su me da svakodnevno bilježim svoje simptome putem online dnevnika – govori Sommers.
Otkriva da je njegova najveća nuspojava bila – paranoja.
– Ne znam jesam li bio u 50 posto danih stvarnih vakcina ili 50 posto kontrolne grupe s placebom, ali dva puta sam u prvoj sedmici legao u krevet s blagim simptomima temperature, što sam, retrospektivno, mogao i zamisliti. “Povišena temperatura i kihanje” – napisao sam u dnevnik treći dan. S obzirom na to da mi je temperatura tog dana bila sasvim normalnih 36,5 stepeni Celzijusa, moje riječi su možda zvučale malo pretjerano.
Kako su prolazile sedmice, nisam trpio dalje simptome. Moja je preokupacija postala uspjeh vakcine. Nekada me bilo briga hoće li Imperial ili Oxford stići tamo prvi, ali svaka dobra vijest o “mojoj” vakcini natjerala me je da se razveselim i slavim. Tada, kad je objavljeno da su vakcinisani majmuni dobili koronavirus, osjećao sam se izgubljeno.
Srećom, neću se (namjerno) suočiti s virusom na isti način, ali želio sam reći svojim unucima da sam testirao vakcinu koja je spasila čovječanstvo, a ne biti jedan od zaboravljenih rezultata koji nisu uspjeli – kaže Sommers.
Gledajući unatrag, kaže kako se pogrešno smatrao kao glavni junak koji je morao imati najbolju priču i najdramatičnije nuspojave.
– Na kraju sam shvatio da će samo u ispitivanju Oxford vakcine biti još na hiljade dobrovoljaca. Sljedeće sedmice vratit ću se u bolnicu na kontrolne testove baš kad stignu najnoviji dobrovoljci na svoje prve doze. Neuspjeh i učenje ključni su za uspjeh naučnika, pa čak i ako moja vakcina ne uspije, nikada neću požaliti što sam jedan od prvih dodao svoje ime na popis – zaključio je Sommers.
Sommers do danas nije osjetio veće nuspojave vakcine i za sada nije obolio od koronavirusa
