Ne dade mi se da spavam prošlu večer pa sam na TV ekranu( LCD) gledao silikonska plavušu koja je pokušavala da me uputi šta je to ”IN”u modernome svijetu kojem mi balkanci odavno ne pripadamo ali težimo. Objašnjavala mi ta silikonska”ljepotica” gdje to griješim u ophođenju sa kućnim ljubimcima, koje nemam i ne namjeravam nabaviti i da mi je podznak u horoskopu kamen spoticanja u mojim pokušajima traženja idealnog partnera( nekako mi odmah bi lakše, znači nije do mene, već do mog podznaka u horoskopu).
Onda me ”FEŠN GURU”, ko pravi stand-up komičar, do srca, pa i niže nasmijao, pa ubrzo zatim i rasplakao, ukazujući mi kako su moje starke na nogama već odavno izumrle i zajedno sa svojim izumiteljem pokopane u piramidama kod Visokog. Da još samo rančeri i ja nosimo karirane košulje a da su farmerke dobre za rad u njivi , u fabrikama ( da ih imamo) ili za molerisanje stanova.
Da kaiš i šal na meni mora da bude D&G, Gucci ili neki drugi poznati brend, jer time sam moderan i zanimljiv a ujedno pokazujem moje široke ljudske i kulturne vizire podržavajući homosexualne brendove i afinitete. I još nešto me ”FEŠN GURU” nauči, a to je da za jedan kaiš i šal moram dati barem 5 minimalnih penzija u BiH, inače nisam nigdje dospio..Penzija??? Šta je to penzija ????
Pa krenuše onda raznorazni ”EVENTI”, iliti po naški događaji. Žurke, žuraje, tulumi i partiji, izložbe, premijere i koncerti poznatih estradnih neandertalaca. Ređaju se događaji, po dva u jednom prilogu. ”Jebote, toliko se toga dešava oko mene !” Kako sam se tada malim osjetio. ”Pa niđe me nema ljudi moji!”
”Ne poznajem se sa eurovizijskim zvijezdama, ne fatam se po diskačima sa trendseterima, još nisam dijelove guzice prebacio na lice i usta, ne šmrčem bijelo, već k'o kakva seljačina šmrčem samo kada sam prehlađen!”
Koktele( i to difen i lexaurin) pijem samo kada me ufati u leđima, a jedini diler kojeg poznajem je tetkica sa sela koja me snabdijeva mlijekom, sirom, kulenom i rakijom. I nikako da, ko degenčina prava, naučim da dižem ruke i gibam guzovima bilo gdje( na ulici, u granapu, dok vozim, dok hodam) uz prve taktove Seke, Selme, Mileta i Ace.
Pa nisam znao da je uslov da budeš moderan da samo znaš ili načuješ gdje je pozorište u tvome mjestu ili barem susjednom selu, da znaš da se knjiga sastoji od korica, listova papira između korica i nekakvim slovima po tim listovima. Poezija- to je bljak!!! Proza- može, ali samo ako je u 50 nijansi sive. A da je rock and roll jadna, prljava i nazadna zaostavština koju su nam ostavili mrski i nikada uništeni komunisti.
Pa ti zaspi jado jadna kada skontaš da si totalno OUT i da se džabe kurčim da sam iz čaršije,(ajd’ priznajem iz mahale), čak i pomalo načitan, kad je taj podatak još samo interesantan mom CV-u kojeg već osmu godinu nije niko ni ovalaš pogledao.
