Piše: Mario Vranješ
U granapu, u mojoj mahali se razvezala priča među mušterijama o najnovijim poskupljenjima tinte za tetovaže i porezu na crtane filmove.
Stara baka je objašnjavala teta kasirki kako je spremila kljukušu za doručak od ostataka luka i krompira koje je našla na dnu kontejnera ali da joj je zafalilo loze za krvotok, a kljukuša bez loze i nije kljukuša pa je uzela pare kojima je kontala platiti lijekove za svoje tahikardije i skoknula na brzinu do granapa da uzme dva unučića loze.
Lokalni poštar na začelju reda je ispijao svoje prvo pivo u tom momentu i dijelio penzije u međuvremenu umrlih penzionera putnicima namjernicima.Naravno, bile su to penzije onih penzionera kojima su političke stranke na poziciji konačno dopustile da umru, da im izađu slike na predzadnjim stranicama dnevnih novina i da ih se izbriše iz biračkih spiskova mada ih već nekoliko godina prekriva ruzmarin, snjegovi i šaš.
Mama sa dva mala djeteta (haman da su blizanci) i sa samo jednom sisom van grudnjaka pokušavala je da utiša plač svoje djece brzo mijenjajući djecu na otkrivenoj dojki iz koje je curilo mlijeko, uporno pokušavajući da objasni šefici granapa da nije sigurna da li joj je mlijeko bez laktoze ili najobičnije majčino mlijeko .
Stari hadžija se ibretio nad cjenama hurmi (sugar free) i uporno tražio pez figurice sa likom Sulejmana Veličastvenog iz najnovije Erdogan serije figurica.
Studentica iz provincije se zabavila muzikom i hvatanjem Pokemona na mobitelu i ispod oka odmjeravala mesara iza hladnjaka koji se hladnokrvno igrao sa kobasicama dugim 25 cm a iza kojeg je nestašno provirivao najnoviji primjerak Pokemona ”Kitaču”, kojega ona (studentica) već dugo pokušava da uhvati.
A ja……???
Ja sam na sve načine pokušavao da preko reda kupim uloške sa krilcima (jer su joj oni dani u mjesecu), novine od jučer (jer još nisam spreman na najnovije vijesti) i jaja kojima je istekao rok trajanja, nadajući se da će me barem salmonela i proljev probuditi iz života kojeg živim.
