Gertruda Ederle, za prijatelje Trudi (Trudy), za novinare kraljica valova. Inače, šampionka u plivanju, prva žena koja je preplivala kanal La manš.
Rođenja je u Njujorku 1905. godine kao treće dijete njemačkih imigranata u Njujork.
Kao dijete doživjela je skoro fatalnu nezgodu utapanja u jezeru prilikom posjete baki u Njemačkoj. Osmogodišnju Gertrudu ovaj događaj je motivirao da nauči plivati uz pomoć svog oca koji je za vrijeme njenih prvih pokušaja osiguravao užetom. U samo nekoliko mjeseci vještinom je nadmašila svoje vršnjake.
Počela je trenirati sa 12 godina u “Women’s Swimming Association” koja je polako postajala centar takmičarskog plivanja uprkos situaciji u Americi 20-ih godina u kojem su žene bili slabiji spol.
Sam sport je također dobio na popularnosti zahvaljujući evoluciji kupaćeg kostima koji je omogućavao lakše kretanje kroz vodu.
Tadašnja direktorica Asocijacije Šarlot Epi Epstajn (Charlotte Eppy Epstein) izvršila je pritisak na AAU (Amateur Athletic Union) kako bi dozvolili plivačicama skidanje čarapa za vrijeme takmičenja, ali pod uvjetom da obuku ogrtač čim izađu iz vode.
Još jedna prednost treniranja u WSA bila je američki kraul, tek razvijana, poboljšana verzija australskog kraula koju je Ederle odmah prihvatila te uz nju ubrzala svoj napredak.
Prva dostignuća
Već prve godine u klubu Ederle je postavila svoj prvi svjetski rekord na 880 jardi slobodnim stilom i tako postala najmlađa svjetska rekorderka u plivanju.
Nakon toga, postigla je još osam svjetskih rekorda od kojih sedam u istoj godini, 1922. Ukupno je postigla 29 nacionalnih i svjetskih rekorda od 1921. do 1925. godine.
Na Olimpijskim igrama 1924. godine osvojila je zlato kao dio prvog američkog tima, a individualno dvije bronzane medalje na 100 i 400 metara slobodnim stilom.
Kasnije je izjavila kako je ovaj rezultat bio najveće razočarenje u njenoj karijeri budući da je bila favoritkinja za tri zlata.
Prvi pokušaj preplivavanja kanala
Prvi put je pokušala preplivati kanal La manš uz pomoć trenera Džobz Volfa (Jabez Wolff) 1925. godine. Volf je iza sebe imao 22 pokušaja. Na kraju se ispostavilo da je upravo on bio i glavni uzrok njenog neuspjeha, konstantno joj pokušavajući usporiti ritam tvrdeći kako neće uspjeti tom brzinom.
Na kraju je diskvalificirana jer je Volf naredio njeno izvlačenje iz mora zbog navodnog utapanja, za koje su kasnije svjedoci i sama Ederle tvrdili da je bilo samo odmaranje.
Bila je gorko razočarana njegovom odlukom, a međunarodni mediji su likovali koristeći njen neuspjeh kao potvrdu da nijedna žena ne može preplivati kanal.
Nije odustala
Narednih nekoliko mjeseci Ederle je već nepokolebljivo planirala novi pokušaj. La Manš je za plivače bio Mont Everest.
Snažne struje, vjetar i magla, more puno meduza nerijetko posjećeno morskim psima. Osim toga, kanal je bio najveća svjetska morska prometnica pa su plivači morali konstantno biti na oprezu od teretnjaka.
Glavni problem bio je finansijska podrška. Ederle je znala da će biti jako teško pronaći nekoga ko će sponzorirati drugi ženski pokušaj.
Naposlijetku je sponzorstvo ponudio Sindikat “Chicago Tribune” u zamjenu za ekskluzivnu priču. Ako Ederle prihvati ponudu, izgubiti će svoj amaterski status i mogućnost takmičenja na Olimpijskim igrama do kraja života. Ipak ona je to prihvatila.
Uzela je novog trenera, Tomasa Burgsa (Thomas Burgess), jednog od petorice muškaraca koji su preplivali kanal koji joj je mogao ponuditi razumijevanje koje su imala još samo četiri plivača u svijetu. Znala je i kako treba raditi na mentalnoj spremnosti i eliminirati sjećanja na prošlogodišnji poraz.
Njena hrabrost bila je i u napuštanju tradicije, naime svi muškarci do tad plivali su kanalom prsnim stilom, a ona je odlučila upotrijebiti svoj američki kraul.
Novi pokušaj
6. augusta 1926. godine obukla je odijelo koje je dizajnirala njena starija sestra: crvenu kapu, dvodijelni kupaći kostim i zaštitne naočale, premazala je tijelo lanolinom, vazelinom, maslinovim uljem i salom kako bi se zaštitila od meduza i hladnoće, te uskočila u more temperature 16 stepeni. 14 sati i 35 minuta kasnije bila je na drugoj obali u Kingsdaunu u Kentu.
Po povratku kući dočekana je paradom, a više od dva miliona ljudi bilo je na ulicama.
Kasnije je glumila samu sebe u filmu “Swim Girl, Swim”, a po njoj je nazvana i vrsta step plesa.
Padom niz stepenice 1933. godine povrijedila je kralježnicu što joj je onemogućilo željeni nastavak sportske karijere.
Imala je slab sluh pa je do 40-ih godina bila skoro potpuno gluha, što je potaklo da neko vrijeme podučava plivanju gluhu djecu.
Nikad se nije udavala, a umrla je 2003. godine u 98. godini života.
U 93. godini izjavila je za jedne novine u Njudžerziju
– Kada mi neko kaže da nešto ne mogu uraditi, ja odem i uradim to – izjavila je ovo kraljica valova u 93. godini života i to je rečenica koja vjerovatno najbolje opisuje duh ove šampionke.
Izvor: Dnevni avaz
