Ivo Andrić je jedan od tri najznačajnija pisca XX vijeka. Ipak, mnoge ljude i danas buni sudjelovanje ovog velikana svjetske književnosti u događajima koji su prethodili ulasku Kraljevine Jugoslavije u Drugi svjetski rat.
Ivo Andrić je, uz Mešu Selimovića i Borislava Pekića jedini koji se našao u vihoru visoke politike tokom prelomnih godina prije i oko Drugog svjetskog rata, i jedini kojeg je čitav svijet priznao kao velikana književnosti.
Na fotografiji je prikazan Ivo Andrić sa Adolfom Hitlerom, što vjerovatno nikom nije jasno, ali objašnjenje je zapravo jako jednostavno.
Krajem marta ili početkom aprila 1939. godine vlada Kraljevine Jugoslavije imenovala ga je za ambasadora u Njemačkoj, a ova fotografija je nastala juna 1939. tokom posjete kneza Pavla Trećem rajhu.
Što se tiče Andrićeve uloge u jugoslovenskom pristupanju Trojnom paktu, postoje različita tumačenja.
Dok jedni tvrde da je u tome aktivno sudjelovao, drugi kažu baš suprotno. Navodno su se pregovori odvijali iza njegovih leđa, i navodno je osam dana prije pristupanja tražio od ministarstva da ga oslobodi dužnosti.
U skladu s tim, njegovo prisustvo na potpisivanju jugoslovenskog pristupanja silama Osovine 25. marta objašnjava se moranjem – morao je da bude tu u svojstvu ambasadora.
Njegovoj nedužnosti u prilog idu naredna zbivanja. Nešto prije početka Aprilskog rata Njemci su mu ponudili slobodan prolaz u Švajcarsku, ali je on to odbio i vratio se u Jugoslaviju.
Mogao je da ode u Zagreb da je htio, to mu je i nuđeno, ali nije.
Andrić je došao i ostao u Beogradu, u kome je povučeno proveo cijeli rat, odbijajući bilo kakvu pomoć od ili saradnju sa kvislinškim vlastima Nedića i Ljotića.
Tih ratnih godina je napisao svoja dva najznačajnija djela, romane “Na Drini ćuprija” i “Travnička hronika”.
Izvor: Avaz
