Mlada teniserka iz Tuzle Lejla Elezović, za ratnih godina poslala je svom teniskom uzoru pismo u Monte Carlo. Agassijeva fondacija uzvratila je darivanjem reketa i porukom: “Nikad ne odustaj”.
“Sve se dešavalo 1994. godine kada sam nagovorom mojih trenera Miška Đuranovića i pokojnoga Brace Đuranovića poslala Andre Agassiju poruku jer nisam imala šta izgubiti. U sportskom listu Tempo pronašla sam njegovu adresu u Monte Carlu i sročila poruku. Budući da je bio rat, nisam mogla znati hoće li uopće otići iz Bosne”, priča Lejla Elezović za Jutarnji list.
Kako su prolazile sedmice i mjeseci, mlada tenisačica već je zaboravila na svoje pismo. Agassi je u međuvremenu prvi put zasjeo na čelo ATP liste (1995.), Wimbledonu iz 1992. godine pridodao je US Open i Australian Open te postao globalna superzvijezda. Dvije godine kasnije, u januaru 1996., Lejlin se život okrenuo naglavačke.
“Vraćam se s treninga i vidim mamu kako mi mahnito maše iz daljine. Nije mi bilo jasno zbog čega je toliko uzbuđena. Kad ono, kod kuće me čeka pošiljka, šalje je Fondacija Andrea Agassija. Na moje ime i prezime! Unutra je pismo u kojemu piše da je Andre dobio moju poruku i da mi želi pomoći. Poslat će mi tenisku opremu, samo im moram vratiti pismo kako bi bili sigurni da su ga poslali na tačnu adresu.”
Lejli je malo ko od prijatelja povjerovao da joj se doista javio Agassi. Njoj to, međutim, nije bilo važno. Nešto kasnije stigla joj je Agassijeva potpisana fotografija i reket s posvetom: “Lejla, nikad ne odustaj. Bog te blagoslovio. Andre Agassi”.
Prošlo je tačno 20 godina prije nego što je priča dobila dirljiv epilog. Kada je čuo da će Andre Agassi gostovati u Umagu, Lejlin muž Jasenko Elezović povukao je sve moguće veze kako bi došao do njega. Na kraju su se obratili agenciji StarWing i direktoru turnira Lawrenceu Frankopanu koji je cijelu stvar povjerio glasnogovorniku Tomislavu Poljaku. Malo-pomalo snovi su se i drugi put počeli ostvarivati.
U subotu poslijepodne Lejla je upoznala Andrea. Zbog neviđenog haosa u Stella Marisu susret je trajao vrlo kratko, ali njoj su se ti trenuci činili kao vječnost. Dok ih prepričava, na oči joj dolaze suze.
“Zamislite da cijeli život imate jednu želju i ona vam se konačno ostvari. Kada sam došla do Andrea, doslovno sam se izgubila. Nisam znala što reći. Pokazala sam mu sliku i rekla da mi je davno poslao reket. On me samo gleda, smješka se i nešto govori.”
Dok prepričava svoju priču u društvu supruga i petogodišnjeg sina Alema, Lejla se najviše nada da će njome motivirati druge.
Izvor: jutarnji.hr
