U saradnji timova Kantonalne bolnice Zenica, Univerzitetskog kliničkog centra Tuzla i Kliničke bolnice Merkur iz Zagreba u Univerzitetskom kliničkom centru Tuzla obavljene su transplantacije jetre i rožnice.
UKC Tuzla je sa programom transplatacija krenuo još 1999. godine. Ovaj centar je jedini u BiH koji radi transplataciju jetre, a do danas su urađene 23 transplatacije jetre, od čega su dvije sa živog donora. O programu transplatacija, prednostima, problemima i nastojanju ulaska u Eurotransplant, za Vijesti.ba govori dr. Zijah Rifatbegović, član tima za transplantacije UKC Tuzla i jedan od začetnika transplantacija u BiH.
Prava je rijetkost čuti da je u BiH urađena kadaverična transplatacija, zašto je to tako?
Zijah Rifatbegović: Na žalost već tri godine nismo imali niti jednu kadaveričnu transplataciju jetre. Ovaj nedavni postupak eksplantacije i transplatacije organa treba BiH da vrati samopouzdanje. To jest da nam vrati samopouzdanje da se mi možemo nositi sa najvećim izazovima moderne medicine. Bilo bi idealno da BiH ima 3,4 ili 5 kadaveričnih transplatacija godišnje, tada bi nam Eurotransplant bio na dohvat ruke.
Šta je glavna prepreka ulaska u Eurotransplant?
Zijah Rifatbegović: Mi nemamo dovoljan broj prijavljenih moždanih smrti i dovoljan broj kadavera za transplatacijski program. Donorska mreža čini sve napore na tom polju i sve edukacije i seminari da unaprijedimo proces doniranja organa još uvijek nisu dale zadovoljavajuće rezultate. Nadam se da će ovaj posljednji primjer pokrenuti taj proces da mi krenemo odlučnije u utvrđivanje moždane smrti i prijavljujemo mogćnost za kadaveričnu transplataciju organa. Liste čekanja za transplataciju organa su svaki dan duže. Imamo blizu 300 pacijenata koji čekaju transplataciju bubrega, imamo oko 30 pacijenata za transplataciju jetre. Treba sada proširiti liste za transplataciju srca i pluća. Što bi trebalo početi u bliskoj budućnosti.
Pomenuli ste srce, šta je kočnica pa se transplatacija srca ne radi u BiH?
Zijah Rifatbegović: Mi smo prije dva dana imali dojavu da kolege iz Sveučilišne bolnice Mostar treba da rade eksplantaciju srca, kako sam čuo pacijent koji je trebao da bude primalac imao je određene upale, tako da se transplatacija prolongirala. Ono što je ohrabrujuće je da mi krećemo u to i da postoji želja i inicijativa svih kliničkih centara u BiH.
Transplatacija organa je defacto nova prilika za život, zanima me kakva je reakcija pacijenata koji dobiju tu novu priliku za život, kada se probude nakon transplatacije?
Zijah Rifatbegović: To su jake emocije, vjerujte. Kao što je nekom alpinisti san da osvoji Mount Everest, tako je nama hirurzima i ostalim članovima transplant tima taj krajnji rezultat važan. Da vidimo pacijenta sa transplantiranom jetrom da je živ i da se oporavlja. U cijelom procesu izdvojio bih uticaj kolega sa anestezije koji i evo u ovom momentu daju maksimalne napore da pacijenti kojima su transplantirani organi budu što je moguće stabilniji. Veliki je ovo rezultat za naš cijeli tim i kolege iz Kliničke bolnice Merkur koji su nam bili supervizori. Ne vidim razloga da mi ne budemo konkurentni u transplatacijama i da konačno uđemo u Eurotransplant.
Radiokameleon.ba / (Vijesti.ba)
