Rođendani služe da se probudiš radostan.
(Jeste, svaki dan treba da nam bude poseban, ali kad odrasteš istripuješ da se posebnost važi samo tog dana. Onda se u međuvremenu pokvari neko dugme u srcu pa počneš da misliš kako ni taj dan, rođendan, nije nešto. Kao: šta će mi rođendan, samo sam stariji! Kao: šta će mi rođendan, prerasla sam svjećice! Kao: šta će mi rođendan, to je za djecu!)
To je za djecu! Mož’ misliti!
Nekad mislim kako i ne zaslužujemo rođendane tako glupi i istripovani.
Prvo. Rođendan je poseban zbog toga što na taj dan prvi put ugledaš ovaj svijet. Ne sjećaš se, ali bilo je zasljepljujuće i magično. Pomalo je boljelo. Mnogo je zbunjivalo. Ali gledao si. I vidio si. Od te tačke si počeo da mijenjaš svijet. (Iako misliš da ništa posebno nisi uradio do ovog rođendana).
Drugo. Svjećice. Rođendanske svjećice su odličan podsjetnik: da treba da svijetliš, da sijaš, da goriš. Da budeš baklja. Prvo sebi, a onda i svima oko sebe. Zamisli da svi jedni drugima osvjetljavamo put. Kakav bi to svijet bio!
Treće. Želje. Da nije želja ne bi bilo ni njihovog ostvarenja. Dok gledaš u svjećice i tortu želje se preoblače u snove. Nekad su to odijela po posljednjoj modi, nekad antikviteti. Od rođendana do rođendana rastu u visinu. Smanjuje im se broj. Na kraju želiš uvijek isto. (Barem ja. Da smo zdravi, srećni i zaljubljeni. Da dobijem pet šarenih balona. I da naučim da otpjevam neku pjesmicu sa helijumom u grlu.)
Četvrto. Torta. Htjeli mi to da priznamo ili ne – ništa nije slađe od tog prvog parčeta čokoladne torte.
Peto. Pokloni. Znaš da je mašnica na rođendanskom poklonu najljubavniji čvor u svemiru. Kad tvoji prsti razvezuju traku i sa poklona svlače ukrasan papir – oni se, u stvari, dodiruju sa prstima koji su poklon pakovali. To je najnevidljivije rukovanje na svijetu.
Šesto. Čestitke. Čestitke su blagoslovi. Tople želje. Rečenični zagrljaji. To je duša u slovima. (Slovima:D U Š A ). Tako se pakuje ljubav.
Sedmo. Majke. Rođendani služe da te podsjete kako taj dan nije samo tvoj. To je i mamino slavlje. Na taj dan te je majka prvi put ugledala. Bilo je zasljepljujuće i magično. Mnogo je boljelo. Malo je i zbunjivalo. Ali gledala te je i vidjela. Od te tačke si promijenio njen svijet.
Mama je pravila rođendanske torte. I sa preciznošću poslastičara sjekla to čuveno prvo parče. Mama je duvala u svjećice i želela.
Ti si mamin najlepši poklon. Njeni su prsti tvoj prvi jastuk. I zato treba da joj čestitaš svoj rođendan.
Čak i kad misliš da rođendani više ne vrijede. I da nisu neki poseban dan.
Jer možeš da prerasteš rođendane, ali ne možeš da prerasteš majku.
Autor: Srbijanka Stanković (Blacksheep.rs)
