Životopisi najutjecajnijih bosanskohercegovačkih političara uvijek su spremni ponuditi nam neku zanimljivu informaciju. Ko su ljudi koji vode državu, kako su gradili svoje karijere i u kojim oblastima, koje su škole završili i gdje su bili prije dolaska na političku scenu?
Nakon što smo početkom sedmice zavirili u diplome lidera i ustanovili gdje su se, kada i kako školovali, danas ćemo u bazi Centra za istraživačko novinarstvo, potražiti podatke o ”životima prije života” uglednih domaćih političara.
Krenut ćemo od članova Predsjedništva BiH. Predsjedavajući Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović 1982. godine postao je konsultant u sarajevskoj firmi Konsalting i na toj poziciji ostaje narednih deset godina. Od 1992. godine bio je direktor Zavoda za izgradnju Kantona Sarajevo (KS), a od 2003. radi kao koordinator na projektu obnove Gazi Husrev-begove biblioteke. Tokom 2005. i 2006. godine bio i konsultant u izgradnji trgovačko-poslovnog BBI Centra u Sarajevu.
Mladen Ivanić jedan je od rijetkih na domaćoj sceni koji je i prije ratnih sukoba imao stanovita politička iskustva. Po okončanju studija, radio je kao novinar u Banjaluci, a 1985. godine započeo je akademsku karijeru. Radio je kao asistent na predmetu Politička ekonomija na Ekonomskom fakultetu u Banjaluci, a od 1988. godine i kao vanredni profesor. Političku ekonomiju je do 1992. godine predavao i na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu, a od početka rata do 1998. na Ekonomskom fakultetu u Istočnom Sarajevu. Bolji poznavatelji ovdašnjih političkih prilika pamte ga kao člana Predsjedništva Socijalističke Republike BiH od 1988. godine.
Dragan Čović od 1980. godine, pa sve do 1998. radi u mostarskom preduzeću SOKO, prvo u tehnologiji i kontroli, a kasnije u rukovodstvu, da bi od 1992. do 1998. bio i generalni direktor ove firme, piše u CIN-ovoj bazi podataka. Radio je kao viši asistent na Strojarskom fakultetu u Mostaru, a kasnije je postao vanredni, pa redovni profesor Sveučilišta u Mostaru, gdje predaje i na Ekonomskom i na Filozofskom fakultetu. Politikom se bavi od 1994.
Milorad Dodik bio je predsjednik Izvršnog odbora općine Laktaši gdje je i počeo njegov politički uspon do prvog čovjeka bh. entiteta Republika Srpska, dok je MarinkoČavara, predsjednik entiteta Federacija BiH, karijeru započeo radeći kao profesor mašinskih predmeta i fizike u srednjoj školi u Busovači, gdje je tokom 1992. bio direktor pošte.
Željka Cvijanović je radila kao nastavnik i profesor engleskog jezika, te kao asistent u Misiji Evropske unije u BiH. Bila je i šefica kabineta Milorada Dodika. Sefer Halilović bio je u službi Jugoslovenske narodne armije od 1975. do 1991. godine, dok je Nedjeljko Ćubrilović bio zaposlen u preduzeću Rudi Čajavec je radio od 1980. do 1988. godine, a poslije postaje direktor javnog komunalnog preduzeća u Banjaluci.
Fahrudin Radončić bio je novinar, kao i Ognjen Tadić te Igor Crnadak, a Dušanka Majkić radila je u Odjelu za vanjsku trgovinu banjalučke kompanije Čajevec. Tokom rata postaje pomoćnica direktora u preduzeću Govorne tehnologije u sklopu Čajevca, a potom i direktorica. Ona je 2000. godine postala direktorica privatnog preduzeća Logos-tel.
Martin Raguž bio je stručni saradnik u Skupštini Općine Stolac i Omladinskoj organizaciji BiH dok je Anto Domazet karijeru gradio radeći u Rafineriji ulja Modriča, preduzeću Natron Maglaj i sarajevskom Energoinvestu.
