Centralna evidencija nestalih osoba Bosne i Hercegovine (CENBiH) sadrži podatke o 34.964 prijavljene nestale osobe, čiji se status dodatno provjerava procesom verifikacije podataka.
Glasnogovornica Instituta za nestale osobe (INO) BiH Lejla Čengić je u razgovoru za Fenu navela da je CENBiH formiran na osnovu podataka prikupljenih iz 13 različitih domaćih i međunarodnih baza podataka, od kojih je pet primarnih baza: Državne i Federalne komisije za nestale osobe, Kancelarije za nestale osobe RS-a, Međunarodne komisije za nestale osobe (ICMP) i Međunarodnog komiteta Crvenog križa (ICRC).
– Centralna evidencija nestalih sadrži podatke o 34.964 prijavljene nestale osobe, čiji se status dodatno provjerava procesom verifikacije podataka. Do sada je verificirana 19.584 nestala osoba. Planirano je intenzivno raditi na procesu verifikacije nestalih osoba, koji podrazumijeva postupak provjere vjerodostojnosti podnesene prijave o nestanku osobe, odnosno provjeru identiteta nestale osobe u okviru svih poznatih službenih evidencija koje su se vodile ili se vode u BiH – kazala je Čengić.
Ističe da su u proteklom periodu bili fokusirani na aktivne slučajeve, odnosno one koji se još vode kao nestali i do sada je verificirano 6.911 nestalih osoba. Čengić dodaje da ovo nije konačan broj aktivnih slučajeva te da ostaje još jedan broj aktivnih slučajeva da se verificira.
– Također, do sada je verificirano 12.670 nestalih osoba koje su identificirane na temelju DNK metode i tri osobe koje su identificirane klasičnom metodom identifikacije – navodi Čengić.
Pojašnjava da klasična metoda identifikacije podrazumijeva prepoznavanje ekshumirane osobe na temelju vanjskih pokazatelja, odnosno vanjskim pregledom moguće je odrediti približnu visinu žrtve i starost, a od značaja su i predmeti koji su pronađeni uz žrtvu, odjeća, obuća i drugi lični i identifikacioni predmeti.
Po njenim riječima, klasična metoda identifikacije nije pouzdana kao DNK metoda i moguće su greške pri klasičnoj identifikaciji.
– Ostaje da se verificiraju nestale osobe koje su pronađene i identificirane klasičnom metodom, a takvih je 8.253, jedan broj identificiranih na temelju DNK analize i još jedan broj aktivnih slučajeva – kazala je Čengić.
Napominje da među onima koji su prijavljeni kao nestali postoje i osobe koje su žive, dakle koje nemaju status nestalih. Pojašnjava da su prijavitelji smatrali da su nestali, jer u momentu prijavljivanja vjerovatno nisu imali nikakvih saznanja o njima, te su ih prijavili nekoj od institucija koje se bave nestalim, ali kasnije nisu obavijestili te institucije da su oni živi.
– Dakle takve osobe neće imati status nestalih, u bazi nestalih osoba takve prijave neće biti verificirane i bit će evidentirane u registru brisanih prijava – pojasnila je glasnogovornica INOBiH.
Ističe da će nakon završenog procesa verifikacije nestalih osoba imati tačne i precizne podatke o broju nestalih osoba.
Po njenim riječima, ovaj proces je dosta složen, ali nakon završetka verifikacije svaka nestala osoba imat će svoj dosje i u elektronskoj i u printanoj formi, koji će sadržavati minimum podataka koje predviđa Zakon o nestalim osobama BiH.
Minimum podataka koje predviđa Zakon podrazumijeva podatke o imenu i prezimenu osobe, imenu jednog roditelja, mjestu i datumu rođenja, ili bar godini rođenja, pretpostavljenom mjestu i datumu, odnosno godini nestanka i okolnostima nestanka.
Čengić je u razgovoru za Fenu kazala i da se u 11 mrtvačnica i centara za obdukciju i identifikaciju nalazi 3.000 neidentificiranih posmrtnih ostataka.
– Jedan od prioriteta Instituta za nestale osobe BiH bit će rješavanje pitanja neidentificiranih posmrtnih ostataka. Razlozi nemogućnosti identifikacije su višestruki, počevši od toga da nedostaju uzorci krvi najuže porodice, jer porodica nije dala krv ili nestala osoba nije uopće imala članova uže porodice pa nema ko dati krv. Nažalost, postoje i situacije gdje su svi članovi porodice ubijeni pa iz tog razloga nema uzorka krvi – navodi Čengić.
Dodaje da jedan broj ekshumiranih posmrtnih ostataka sigurno nije iz mandata Instituta, odnosno nije riječ o osobama koje su nestale od 30. aprila 1991. do 14. februara 1996. godine, kako predviđa Zakon o nestalim osobama BiH.
Uvidjevši značaj ovog neriješenog pitanja, u maju 2013. pokrenut je proces utvrđivanja činjeničnog stanja u svim objektima gdje su smješteni ekshumirani posmrtni ostaci.
– Cilj ovog procesa je utvrditi stvarno stanje u ovim centrima, uzroke zbog kojih su posmrtni ostaci neidentificirani, te definirati korake da bi se riješio što veći broj slučajeva. Utvrđivanje činjeničnog stanja u svim objektima gdje su smješteni ekshumirani posmrtni ostaci završeno je u tri objekta – u mrtvačnici Sutina-Mostar, Centru za obdukciju i identifikaciju Goražde i Spomen-kosturnici Nevesinje – kazala je Čengić.
U toku je revizija u prosekturi Gradskog groblja Visko, a u završnoj je fazi u Komemorativnom centru u Tuzli.
– Proces utvrđivanja činjeničnog stanja u svim objektima gdje su smješteni ekshumirani posmrtni ostaci je veoma složen i zahtjevan, a osnovni cilj ovog procesa je učiniti dodatne napore da bismo došli do novih identiteta posmrtnih ostataka koji su ekshumirani u ranijem periodu – zaključila je Čengić.
