Piše: Mario Vranješ
Nema svjetla pod ovim zvijezdama,
ipak ulice u magli ne umiju od svijeta da me sakriju.
Ispod kaputa još čuvam dva-tri dobra otkucaja srca
da uz dobre želje poklonim ih siromasima.
Sada imam ih.Te želje
Božić je…
Na versu od sjećanja osmjehuju mi se nepoznate face,
niz grudi mi kaplju najnoviji stihovi, ubojice samoće.
Čekali smo previše dugo, moja sjenka i ja
da bi sanjali snove koji imaju smisla tek kada je ona u njima.
Sada sanjam ih.Te snove
Božić je…
Lagano, najlakše, idem u susret snjegovima,
crtajući svoje privatne anđele u smetovima.
Sa zida grešaka skidam sva istrošena nadanja
i nastavljam svoje voljenje nje ,u inat svima pa i njoj samoj.
Sada umijem voljeti.Nju.
Božić je…
