Danas je Dan planete Zemlje. Da li riječ utopija zaslužuje da bude potpuno izbačena iz upotrebe kod svih planova o budućnosti? Ili možda zaslužuje ‘drugu šansu’ na malom Plavom planetu?
Kažu da je ponavljanje majka znanja. Oni koji su redovno čitali moje kolumne, sigurno su uočili određene konstante ili fenomene koji se ponavljaju (i koji su dodatno istaknuti boldiranjem određenih riječi). Nakon kolumne Apliciranje Hepeka i učinjenog ‘hardverskog reseta’, planiram da započnem novi serijal (pod istim naslovom) zbog čega imam potrebu da napravim kratku rekapitulaciju do sada napisanog i stvaranja i razumijevanja ukupnog konteksta, isključivo u svrhu boljeg razumijevanja za ‘nove čitaoce’.
Prva kolumna ‘Zlatna groznica’ koja je prerasla u serijal govori o sistemu materijalnih vrijednosti čiji je milenijski predstavnik zlato i koji se odražava na čitav niz društvenih i ekonomskih odnosa. Druga kolumna ‘Influencer’ govori o povjerenju kao osnovnoj pretpostavci za kreiranje kvalitetnih društvenih odnosa i duhovnih vrijednosti i zajedno sa ‘Zlatnom groznicom’ oslikava kontekst ukupnih vrijednosti, ali i nadolazeće društvene krize vezane za pojavu coronavirusa i ubrzanja društvenih promjena (influenca + groznica). Treća kolumna ‘Motivacija’ inaugurira koncept ljubavi kao najvišeg stadija integracije, ključnog za implementaciju kvalitetnih društvenih odnosa, koncept uspjeha sa elementima straha i interesa kao trigerima (okidačima) za akciju i pristup fenomenu greške kao osnovnom demotivatoru i tvorcu neuspjeha.
Kolumna ‘Svadbe i razvodi’ formira ekonomski okvir konteksta uspostavljenog u prethodnim kolumnama sa dimenzijama efektivnosti (svrhe) i efikasnosti (učinkovitosti) i upotpunjuje dinamični karakter konteksta kroz prikaz fenomena promjene. Dinamičnost svakog sistema podrazumijeva potrebu za ‘stručnim’ upravljanjem (menadžmentom), što je predstavljeno u kolumni ‘Drill’ uz pojašnjenje osnovnih izvora upravljačke energije kao što su ovlaštenje, moć i uticaj. Kolumna ‘Odlučnost’ definiše koncepte upravljanja (donošenja i sprovođenja odluka) bazirane na demokratiji i diktaturi i inaugurira koncept demokrature koji u menadžmentu, a naročito u lideršipu briše razlike između spolova i potencira važnost njegove ‘ženske’ dimenzije (integrativnost).
Ova kolumna pisana je u povodu 8.marta, ali je objavljena (namjerno ili slučajno, vrag bi ga znao) 11.03.2020. godine, istog dana kada je WHO (Svjetska Zdravstvena Organizacija) proglasila pandemiju coronavirusa SARS-CoV2 uzročnika bolesti COVID-19. Kolumna ‘Nezaposlenost’ je svojevrsna kritika birokratiziranog državnog aparata koji se pokazuje ‘nesposobnim’ da služi svojoj svrsi, ali i kritiku upućenu građanima koji pristaju na status ‘kuhane žabe’.
Nastavak serijala ‘Zlatna groznica 3’ sa podnaslovom (Crni petak – Blackout) od 18.03.2020. definiše stanje u globalnom okruženjenju kroz lociranje svjetskih centara moći i dovođenje u istu ravan krizu izazvanu SARS-Cov2 sa ekonomskim COVID-19 i u kojoj posljednja rečenica glasi: „Bilo kako bilo, ekonomija nakon korona virusa vjerovatno više neće biti ista. A možda i više ništa neće biti isto …“, dok se kolumna ‘Zlatna groznica 4’ odnosi na integraciju dva iskonska sistema vrijednosti: religije kao društvenog, odnosno pravnog i zlata kao materijalnog, odnosno ekonomskog, a čije je ciljno ishodište uzajamno poštovanje i povjerenje i čija je energija integrisana i bazirana na pojmu ljubavi. Kolumna ‘Efikasnost – Menadžer vs. Drvosječa’ je sublimacija dvije ranije kolumne (‘Drill’ i ‘Odlučnost’) i koja na određen način proziva ‘dame’, ali ne kao ‘slabiji spol’ nego kao ‘ravnopravne ljude’ da odlučno preuzmu odgovornost i istupe u ‘prve redove’ u nastupajućem periodu obzirom na ‘prirodnu’ ili urođenu sistematičnost i sklonost integriranju prije svega porodice ali i društva u cjelini.
Novootvoreni serijal sa kolumnom ‘Apliciranje Hepeka’ sa podnaslovom ‘Hardverski reset’ prepoznaje da je ‘vrag odnio šalu’, da dalje ne možemo ovako jer smo napravili previše grešaka i da je potrebno pronaći potpuno nova riješenja za budući život i sa onim što nam je ostalo početi iz početka, dok u drugom nastavku sa podnaslovom ‘I bi coronavirus’ stavljam tačku na svijet ‘kakav smo poznavali’ i izražavam namjeru da pišem o ‘postcoronavirus periodu’, nadajući se da će čovječanstvo i sve ostalo na malom Plavom planetu ‘ipak izaći na dobro’.
Ako izbjegnemo katastrofu (a hoćemo – makar ne svojom voljom), prvo pitanje koje nam se postavlja i koje sam takođe postavio u svojoj posljednjoj kolumni ‘Zlatna groznica 5 – Quo vadis’ je: Kuda ići? Kojim putem ići, a da on ne bude pogrešan? Tako je umjesto pitanja: ‘Šta nakon Korone?’ možda bolje postaviti pitanje: ‘Šta sa Koronom?’, jer ona će biti tu sa nama, kao što je vjerovatno bila na malom Plavom planetu i prije nego smo mi kao Homo sapiens sapiens i nastali. I tu dolazimo do ključnog pitanja: Šta sa Homo sapiens sapiensom? Na to pitanje će puno veći umovi od mene odgovarati narednih decenija možda i vjekova. ja ću pokušati razmišljati šta raditi sa tom jedinom preživjelom podvrstom iz roda Homo i porodice Hominida, u srcolikoj zemlji Bosni i Hercegovini. Kada izbjegnemo katastrofu, prvo pitanje će nam se postaviti je: Kuda ići? Šta i kako dalje?
Dakle, ako pod Apliciranjem Hepeka podrazumijevamo ‘Hardverski reset’, odnosno vraćanje na početno stanje i ‘fabričke postavke’ anatomski modernih ljudi (Homo sapiensa sapiensa) i ako pod datosti ‘I bi corona virus’ prihvatimo i vjerujemo da će Homo sapiens sapiens preživjeti krizu ‘nakon koje više ništa neće biti isto’, te ako shvatimo ‘da smo u mnogim stvarima pravili greške‘ a da samo ‘luđaci istrajavaju u greškama’, usudiću se napraviti još neka poređenja. Ona će se odnositi na tri konstantne vrijednosti koje svaka budućnost sa snobom nosi bez obzira na redoslijed: (1) duhovnu (mogli bi je nazvati i pravna), a to je vjerovanje u Boga ili razna božanstva, odnosno religija sa svojim normama i običajima (čitaj etikom i zakonima); (2) materijalnu (mogli bi je nazvati i ekonomska), a to je plemeniti metal zlato u funkciji novca sa svojom vrijednošću kao njenom mjerom; i (3) socijalnu a to je energija koja se stvara u međusobnoj interakciji (integraciji) između ljudi i njihovom odnosu prema malom Plavom planetu (da ne kažem majčici Zemlji).
Krenuću od ove posljednje. Danas je 22 april, datum koji se obilježava kao svjetski Dan planete Zemlje! U ovo doba prethodnih decenija, vrvilo je kao u košnici. Ulice su bile pune ljudi, ali malo njih je ‘intenzivno’ uživalo u proljetnom suncu i buđenju prirode na malom Plavom planetu. Naprotiv, većina ih je ili hrlila na posao pješice, javnim prevozom, automobilima, kamionima, autobusima … i pri tome još u ranim jutarnjim satima počinjala zagađivati atmosferu i okoliš svojim saobraćajem, nastavljajući to isto činiti proizvodnim dimnjacima i rudnicima, te ‘odvodnim sistemima’ i odlagalištima u više slojeve atmosfere i dublje slojeve tla i mora. Danas, u doba coronavirusa, neposrednim opažanjem možemo uočiti skoro puste ulice gradova, sve manje dima iz dimnjaka, sve čistiji zrak, a zahvaljujući internetu i divne događaje na morima (labudovi, divlje patke i delfini u Veneciji i kitovi kod Zadra u Jadranskom moru). Što se mene tiče, ljepši Dan planete Zemlje nije mogao biti. Šta je sa anatomski modernim ljudima? Oni su istina, zbog potrebe za fizičkom distancom (namjerno izbjegavam riječ ‘socijalnom’) većinom u kućama, ali uglavnom sa svojim ukućanima (roditeljima, djecom, sestrama, braćom), a putem društvenih mreža i elektronskih medija ostvaruju ‘konstruktivne’ socijalne, društvene pa ako hoćete i ekonomske dijaloge i odnose. Što se opet mene tiče, prioriteti su nekako prirodno, sami od sebe postavljeni na pravi način.
Ovaj mjesec je počeo sa najvećim hrišćanskim i jevrejskim, a nastvlja se sa muslimanskim blagdanima, što u duhovnom smislu prekriva najveći dio malog Plavog planeta. Vjerujem da osim vjerujućih i većina ostalih pripadnika vrste Homo sapiens sapiens u periodima tih blagdana izražavju poštovanje prema bližnjim, malo više pažnje posvećuju ličnoj higijeni i svom ‘ličnom’ i moralnom integritetu, a kroz ishranu i i druge materijalne potrebe pokazuju ‘uravnoteženiji’ odnos prem prirodi. Takođe vjerujem, da činjenica da vjerski objekti zbog coronavirusa nisu ispunjeni nije i neće umanjiti veličinu, značaj i sadržaj samog pojma blagdan, jer se on smjestio tamo gdje mu je i mjesto: u duše ljudi i u njihove domove.
Cijena zlata je danas (22.04.2020. u 11:12 CET) ponovo prešla granicu od 1.700 USD/troy-unca i potvrdilo da zlato vrijedi zato što ‘vrijedi’, a ne zato što je novac. Istovremeno, cijena sirove nafte po barelu pala je najniži nivo u posljednjih 50 godina, tačnije otkako je ukinut Bretton-Woodski zlatni standard. A naftna industrija, bez obzira na ‘progres’ koji je proizvela, bila je najveći zagađivač i iscrpljivač malog Plavog planeta. Izgleda da se i na ovom nazovimo ga ekonomskom planu stvari postavljaju na svoje mjesto. Kao u onoj staroj bosanskoj sevdalinki: ‘Safo moja Safo, moj nevjerni druže, zar su tebi draži zumbuli od ruže? Zar je tebi draži gavran od slavuja i biseri lažni ljepsi od dragulja?’, vrijeme je pokzalo da ni prava ljubav kao ni prave vrijednosti nemaju zamjenu ni u ‘kratkotrajnom opojnom mirisu’ zumbula, ni u tzv. ‘crnom zlatu’ koji ili brzo uvenu, ili brzo iscure …
Pa, majko naša Zemljo, sretan ti Tvoj dan!
Samo razmišljam …
Piše: Edim Sarihodžić
